[Speare Shaker]

Cherie kaže:

Problem je što je ona za svoja dobročinstva, za rad sa umirućima dobivala ogromne donacije, radi se o milionima dolara, a ništa od toga nije išlo u olakšanje umiranja nedodirljivima, ni u krevete, ni u lijekove, ni u higijenske uvjete. Dapače, mnogi koji su mogli i preživjeti umirali su u tim ubožnicama koje su mogle sa donacijama postati prava mjesta skrbi, a ne kreveti na kojima su skončavali, da ne bi umrli na ulici ... Još je gore od toga ... Kopiram ovdje svjedočanstvo jednog čovjeka koji je inspiriran "dobrotom" majke Tereze, htio osobno pomoći u jednom od njenih hospicija:

Sve to stoji, a pročitao sam to svjedočanstvo ima tome nešto vremena.
No, ponovit ću, njena misija nije bila medicinski pomoći tim ljudima koje na ulicama Indije nitko iz viših kasta ne bi pogledao, a kamoli im pomogao na bilo koji način, pogotovo ne medicinski. Ona i njene sestre ionako nisu bile niti obučene niti ekipirane za takvu zadaću. Ponovit ću, njena zadaća, dapače misija, se sastojala u tome da ti ljudi barem umru dostojanstveno umjesto da doslovce skapaju na ulici što bi im se ionako dogodilo, i da mediji odnosno javnost konačno posvete malo više pažnje tom problemu.
E sad, ovdje je pravo pitanje je li se tu moglo nešto više napraviti. Naravno da jeste, ali tu je puno ljudi i struktura zakazalo, nije samo ona u pitanju.

Cherie kaže:

Ima dobrote na svijetu. Samo je tiha, samozatajna, ne puše se i ne hvali se..... Ne mari za reklamu, dapače biježi od nje.

Da, to je ta istinska dobrota koju bismo mogli opisati kao dobrota bez mjere, ona koja ništa ne traži zauzvrat, u skladu sa kršćanskim razumjevanjem pojma ljubavi bez mjere.

Cherie kaže:

Vidiš šta se sad dešava sa ovim izbjeglicama kako Aung San Suu Kyi koja je dobila nobelovu nagradu za mir, gotovo proglašena sveticom, stavljena uz bok Mandele i Luthera Kinga se potaja, šuti, mulja nešto je neutralna i kukavički daje blazirane izjave o podjeljenoj krivnji i ne ustaje protiv etničkog čišćenja, progona i ubijanja Rohingya muslimana.

Da, ali ovdje stvari nisu baš tako jednostavne. Naime, očito je riječ o ne samo međuetničkom nego i međureligijskom sukobu.
Njena pozicija je tu ionako dosta neugodna jer ovisi o vojnim vlastima koji za nastalo stanje krive muslimane iz pokrajine koju su po njima počeli sa oružanim napadima na strukture vlasti i nazivaju ih teroristima. Neki od vođa Rohinja to čak i otvoreno priznaju, s tim da oni naravno govore da ih je na to natjerao višegodišnji teror vojnih vlasti usmjeren protiv Rohinja.
Dodatni je problem u tome što u široj regiji još neke zemlje poput Tajlanda i Filipina imaju probleme sa pobunom vlastite islamske manjine protiv struktura vlasti, a sve dodatno komplicira paralelna situacija u svijetu sa ISIL-om i sličnim grupama.
Ne branim Aung San Suu Kyi, ali zaista nije tu lako utvrditi što se zapravo dogodilo.

Cherie kaže:

Hoću reći da oni koji djele titule, koji proglašavaju nekoga mahatmom, paramahamsom, koji proglašavaju svece, daju nobelove nagrade za mir, novinari koji o njima pišu i ljudi koji im se dive - mogu itekako pogriješiti u svojoj prosudbi, stvoriti i poticati urbane mitove. Treba to sve razbucati ... žestoka sam na te lažljivce, pa eto ....

To je svakako ne samo potrebno nego i upravo neophodno.