Pogledaj jedan post
Old 22.12.2004., 06:53   #9
22/12/04

Koliko je vremena proslo...jos uvjek se mjenjaju antibiotici na dripu....rana na trbuhu zavoji se mjenja dnevno jos uvjek je zapaljeno i ne zarastiva najbolje....ovo je 5ti tjedan poslije operacije

Odvajanje /smanjivanje narkotika je cijeli proces...povecivanje narkotika na pumpu...veoma polagano skidanje sa injekcija, mislim sa 4 sata na 6 sati...pa dalje...jos uvjek trosi i na usta narkotik....a pod kontrolom je specijaliste za "kronicne bolove"

nema nista doma ....ambulanc ce ga dovesti na Badnjak i vratiti drugi dan natrag u bolnicu toliko da je kod kuce za Bozic....
psiholodikli je izgubljen...kao i svaki drugi koji je sa skriptom ili na ulici narkotik....u takovom je stanju da nas ne zeli vidjeti....a ne ce niti djecu moci, sta je jos najgorje od svega.

Ja sam sretan da sam 34 godine prosao kronicne bolove i prolazim...bez da sam ovisan o narkoticima...ali to je veoma tesko...svatko znade sebe....ja sam morao i raditi 24 godine,
ali to je moj slucaj.

Zalosno je vidjeti svojeg sina (41 godinu )staroga da toliko pati,
a jos zalosnije koliko djeluje na nas koji smo mu familija ...a najvise na djecu ,koja to ne mogu razumjeti...iako su 16/17, 12, i 11 godina stara.

Jest boli me srce kada se sjetim...i nadam se da ce se situacija srediti...jer ovo je najgorje od kada ga znadem...nekada mislim da je bio bolje samo na morphine...ali morala je biti pump radi ostatka zivota.
__________________
Eight days in Sydney.
Ja sam prezivio 3 raka,2011 R/bubreg izvadjen,2012 rak prostate i mjehura sve izvadjeno,2013 rak se vratio na limfne cvorove...43 godine kronicne bolove.I izgubio sina Daria 50 godina staroga." ostalo mi je 2 mjeseca zivota...umirem,Octobar 2014
Vilko is offline  
Odgovori s citatom