[trebor]

allegra je napisao sasvim dobro objašnjenje.

Ja bih to malo proširio s kirurško anesteziološkog gledišta. Odmah bih podebljao allegrine tvrdnje i rekao da riječ o potencijalno izuzetno opasnoj i zahtjevnoj operaciji. Krvarenja iz aorte, bila ona uzrokovana spontanim rupturom ili tijekom kirurškog zahvata, su razlog što se čovjek može u tren oka "izgubiti" ili "ostati na stolu".
Osim toga, pristup aorti koja je smještena retroperitonealno nije jednostavan i zahtjeva veliki rez i "razmicanje" abdominalnih organa da bi se aorti uopće moglo pristupiti.
Abdominalne aneurizme su mahom lokalizirane oko ishodišta lijeve i desne renalne arterije koje krvlju opskrbljuju bubrege. Ponekad, i ne baš previše rijetko, posljedično ima za rezultat otežan rad bubrega što može ići i do ozbiljne renalne insuficijencije uslijed ishemije.
Operacijom se zaklema aorta i uradi aneurizmektomija ( odstranjenje aneurizme ) i na mjestu resekcije postavi se intravaskularna proteza kojom se nadomjesti defekt krvne žile.
Ukoliko je pak aneurizma na mjestu ili blizu mjesta gdje se abdominalan aorta račva u dvije ilijakalne arterije ( tkz. bifurkacija aorte ) obično se mora uraditi aortobiilijakalni ili aortobifemoralni bajpas. Znači mjesto proširenja se nakon saniranja obostrano premosti.
Kad se operacija uradi ovakav bolesnik uvijek mora doći u Jedinicu intenzivnog liječenja gdje će biti najmanje narednih dan-dva ako sve ide OK.
Osim uobičajenih postupaka u JIL-u, posebna pažnja se poklanja kontroli cirkulacije u donjim ekstremitetima i jaakooo dobroj antikoagulacijskoj terapiji te pomnoj kontroli funkcije bubrega.
Po vađenju lokalnih drenova nakon dva-tri dana, sada već po izlazu iz JIL-a, valja bolesnika što prije vertikalizirati i dobrom fizioterapijom polako vraćati u normalan život.