|
O RECIKLIRANJU:
Tesko je tu biti pametan. Izgleda da sto je drustvo bogatije i naprednije, da je sklonije razbacivanju.
Kada sam dosao u Australiju, za recikliranje se skoro nije niti znalo. Istovremeno su se u Zagrebu skupljali papir i staklenke.
Kada sam u Zagrebu bio prije nekih desetak godina, ispred moje bivse zgrade stajali su kontejneri za razvrstavanje upotrebljivog otpada.
U Sydneyu se pocelo stidljivo sa recikliranjem, mozda koju godinu prije toga. Recikliranje se razlikovalo od opcine do opcine, jer Sydney nema centraliziranu gradsku upravu, vec je u biti zajednica poptpuno nezavisnih opcina.
U opcini u kojoj ja zivim, svaka kuca ima dvije kante za smece. Jedna od njih ima zuti poklopac i sluzi za recikliranje. U nju se bacaju papir, karton i ljepenka, staklo svih boja, limenke od hrane,
aluminijske kante za napitke, kutije od mlijeka i PET. Taj se otpad zatim razvrstava u prijemnim stanicama. Ocito se na taj nacin uspije zaposliti par ljudi. Posao obavljaju privatne firme. Kako ovdje vlada iskljucivo trzisna ekonomija, razlika u cijeni prodane obradjene sirovine minus troskovi skupljanja i razvrstavanja, namiruje se iz opcinskih poreza. Isto tako, cinjenica je da je jos uvijek jeftinije napraviti novu staklenku, nego li pretopiti staru.
Kako je u visemilijunskom gradu problem odlaganja smeca veliki ,jer slobodnog prostora je sve manje, a i zemljiste je sve skuplje, uz vrlo malo novaca iz opcinskog poreza, puno se toga danas reciklira. Evo na primjer, moje kutije za crvene gujavice, kao i posude za ostali kompost, napravljene su od reciklirane plastike.
Sve bi ovo bilo divno da zivimo u idealnom svijetu, ali kada dodje do bilo kakvog poremecaju u lancu prerade, vec razvrstani otpad se baca na smetliste. Znam, sokantno je, ali smo to imali prilike vidjeti na telki.
Najveci je problem sto danasnja trzisna ekonomija, bazirana na ogromnoj konkurenciji, ide za time da se cjelokupan proces od proizvodnje do dostave mora obaviti sto brze i sa sto manje ljudi. Direktan rezultat toga je preobilje ambalaze. A na svaku kutiju ili paketic onda dolaze jos i naljepnice sa bar-codom. Danas je jako tesko naci bilo sto sto se ne prodaje na taj nacin. Zato smo zatrpani u smecu, od kojeg se ipak ne reciklira dovoljno. Posljednji dostupan podatak je da se preko 80% sakupljenog materijala u Australiji reciklira i preradjuje u novi proizvod. Pitanje je samo koliko se toga jos uvijek baci. Nasa kanta za smece se prazni jednom tjedno i nije ni do trecine puna. Nasa kanta za recikliranje se prazni dvotjedno i uvijek je puna do vrha.
Otpatke od hrane biljnog porijekla recikliraju moje crvene gliste. Kosti i otpatke od mesa bacamo, jer vise nemamo psa. Upotrijebljeno ulje skupljamo u staklenke i prelijevamo u rupe u zemlji, gdje ce ga bakterije razgraditi. Trava ide u kompost, a lisce i usitnjeno granje nakon obrezivanja, ide u mulch, cime cuvam vlagu oko drveca, grmlja i ukrasnog cvijeca.
U Sydney-u postoje firme koje skupljaju potroseno jestivo ulje iz restorana i zatim ga preradjuju u dizel. Kako to rade nije mi poznato, ali sam nesto jednom vidio na telki.
|