Pogledaj jedan post
Old 17.09.2015., 10:11   #26
Evo jedne trenutačno aktuelne problematike. A to je problem kredita u švicarskim francima.
Ja sam slislio ovu biblijsku priču, koja karikira taj problem:

U ono doba dođoše galije u Crno more i donesoše teret skupocjenog drva iz Indije. Mnogi su u Izraelu, čuli za to, uključujući i Josipa, stolara iz Nazareta. I on kaže svojoj ženi Mariji: „Ženo, bilo bi dobro kupiti nekoliko zaprežnih kola ebanovine. Priča se da su bogataši u Izraelu ludi za namještajem od indijskog drva. Kralj Herod traži dobrog stolara da mu napravi sarkofag od tog drva“. Na to mu žena Marija odgovori: „To bi bilo dobro, samo mi nemamo novaca, skoro smo sve potrošili što su nam dala tri mudraca“. Na to će Josip: „Sutra idem kod kamatara Nikodema da posudim 100 zlatnika. Znam da neće biti povoljno, jer on i rođenom bratu traži velike kamate“. Sutra dan otiđe Josip kod Nikodema da mu ovaj posudi 100 zlatnika na 5 godina. Kamatar Nikodem izađe u susret Josipu, te mu odredi ukupne kamate tako da mora za 5 godina vratiti 150 zlatnika. Uz to mu predloži da radije uzme 1000 srebrnjaka nego 100 zlatnika, jer će ljudi radije plaćati u srebru. Josip je radio sam u radioni, pa nije uzima velike poslove, nego je radio za obično pučanstvo. U zadnjih 50 godina je omjer zlatnika prema srebrnjacima bio 1 : 10. I tako Nikodem i Josip zaključiše posao. Sa 1000 srebrnjaka Josip je kupio skupocjeno drvo, te počeo raditi namještaj od njega. Prve godine je sve išlo po ustaljenom redu. Josip je radio uspješno svoj posao i vraćao kredit Nikodemu. Nakon prve godine se dogodila jedna neobična stvar. Nađoše rimljani veliko nalazište srebra u Libiji. Uskoro je cijelo Carstvo bilo njime preplavljeno. Slijedeće godine je omjer zlatnika prema srebrnjacima bio 1 : 20. Normalno da su cijene u zlatu ostale iste, ali se za plaćanje u srebru tražila duplo veći broj srebrnjaka. Jednu večer, dok su jeli, Josip kaže svojoj ženi Mariji: “Ženo, odlično smo prošli sa ovom posudbom kod Nikodema. Ja sam po ugovoru obavezan plaćati u srebrnjacima, a to je sada duplo manje negoli prije dvije godine“. To je slušao njihov sin Isus, koji je imao 14 godina, te kaže ocu Josipu: „Sutra ćeš ići kod Nikodema i prepraviti ugovor. Moraš biti pošten i vraćati u zlatu, ili pak u duploj količini srebra“. Na to će Josip: „Moj dragi sine Isuse, a što da je slučajno bila obrnuta situacija, pa da se omjer zlatnika prema srebrnjacima spustio na 1 : 5. Tako nešto bi se dogodilo da je Rimski car sanjao da mora napraviti srebreni kip Jupitera visokog 50 lakata. Potrošio bi za njega pola srebra koje kola Rimskim carstvom. U tom slučaju Nikodem ne bi imao nikakve milosti prema meni. Samo bi mi rekao da se ugovor mora poštivati. Ja ću i dalje vraćati redovito u srebru i strogo po ugovoru. Kada budeš ti gazda radione i novca, radi po svome. Dok te hranim, ja ću odlučivati o tome što je za mene pravo poštenje“. Na to će Isus: „Oče, ti jako griješiš. Tvoje poštenje je tipično ljudsko. Ako želiš biti idealan pred Bogom, onda i tvoje poštenje mora biti idealno“. Otac Josip odgovori: „Zašto bih se ja odrekao onog što mi pripada? Ugovor je potpisan u srebrnjacima i tako će i ostati. Kud bi nas dovelo ako bismo u svakoj stvari tražili Božje poštenje. Ja se strogo držim Zakona Mojsijevih, a u njima ne piše ništa o tome kako se dužnik mora ponašati kada kraljevstvo bude prepravljeno srebrnjacima“.

Dakle što bi rekli kršćani na ovo ?
Da li se treba samo držati ugovora ili se treba držati i malo poštenja.

Zadnje uređivanje krena : 17.09.2015. at 10:45.
krena is offline  
Odgovori s citatom