Pogledaj jedan post
Old 04.09.2007., 08:18   #2
britanci vladaju dvama žanrovima: dokumentarnim i komedijom. dok je komediju na film ipak prvi ubacio Mack Sennett u SAD-u, korijeni dokumentarnog vuku u najmanju ruku paralelno u VB, kao i u neke druge zemljama (Rusija, Njemačka). VB je imala izvrsne teoretičare dokumentaraca, kao što je John Grierson. on je dokumentarac prenio i na američki kontinent. što se komedije tiče, VB je ipak imala najjače kazalište, pa je bilo normlano da su se razvile produkcijske kuće i studiji koji su proizvodili samo komedije (Ealing). slično kao Sennett (Keystone) u SAD, ali to je još bilo doba nijemog filma, rijetko da se što snimalo osim komedija i melodramica. ipak su britanske komedije, kada su u punom sjaju, definitivno najvrednije od žanra u svijetu. znači, englezi kažu da su ta dva žanra "njihova". što se ostatka tiče, pogoci i promašaji su u nekom prosječnom omjeru. ništa posebno.

ja osobno obožavam Britance, pa mi taj hladni i cinični temperament paše i na filmu. 1930te su dale neke moćne ekranizacije književnih predložaka (Anthony Asquith). sviđa mi se doba romantičnog realizma 1940tih i 1950tih kada su vladali Michael Powell, Carol Reed i David Lean. vrhunac studija Ealing i njihovih komedija bio je od recimo od 1947. ("Hue and Cry" kao prva Ealing komedija), pa do 1955. sa "The Ladykillersima" koji su zatvorili to zlatno razdoblje. nekakav britanski novi val u obliku soc-realizma vladao je par godina s kraja 1950tih na 1960te. tu su nastali neki od najboljih filmova uopće, a odgojili su generaciju redatelja kao što su Ken Loach i Mike Leigh.

budem kasnije navela neke britanske filmove koji su must-see.
Ljelja is offline  
Odgovori s citatom