Quote:
Dijalektika kaže:
Herod je postavljen od Rimljana u vazalski odnos, u izbor vjerskih vođa i religiju oni se nisu miješali. Nije dužnost svećenika bila da rade za Rim i Pilata.
Ovo si dobro zamijetio.
Učenici tada nisu shvaćali da Isusovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta, pa su mislili da će biti kralj židovski.
Nema nelogičnosti ako pogledaš iz druge perspektive. Osoba koja se smatra Mesijom je puno veća faca (krupnija riba) od Barabe.
Ne piše da su Pilat i Rimljani nevini, nego da su više krivi oni koji su mu Isusa predali - svećenici kojima je On bio konkurencija jer je imao više sljedbenika od njih i govorio protiv njihova farizejstva/licemjerstva. Upravo zato su Ga izručili Pilatu pod lažnom optužbom da buni narod protiv cara.
Isus je zakoniti kralj (Mesija) jer ga je pomazao sam Bog Otac. On je mladica iznikla iz panja Jišajeva o kojem govori proročanstvo Izaije, tj. prijestolonasljednik Davidova kraljevstva.
Moguće, Isus je unaprijed upozorio svoje učenike da će do toga doći: "Neće ostati ni kamen na kamenu od hrama". U Luci 21, 20-24 je najdetaljnije opisan pad Jeruzalema.
|
Biblija se može proučavati kao vjerska knjiga, ali da li je to što doslovno piše i povjesna činjenica?
Kako ti znaš da je Herod postavljen u vazalski odnos? Kad su Rimljani došli u Palestinu? Tko je tu bio prije rimljana? kad su grci došli u palestinu? Koji grčki vladar je bio u Palestini? Tko je bio juda Makabejac'?
Učenici su Židovi. Zar je moguće da su učenici išli za Isuisom i da nisu razumjeli razliku između Izraelske država i nebeskog kraljevstva? Tvrdim da to nije povjesna činjenica, nego teološka pretpostavka kako bi se objasnilo taj prijelaz od Judaizma na kršćanstvo, od židovskog jezika i židovske vjere na grčki jezik i kulturu gdje nastaje kršćanstvo.
Grdno se varaš. Baraba je vrlo veliki problem tog teksta. Zato jer je tu sve namješteno i pogrešno. pisci su znali da moraju okriviti židove i opravdati Rimljane. Izmislili su običaj puštanja zatočenika na Pashu. Ni Židovi ni Rimljani nisu imali takav običaj.
Drugi problem je suđenje. pilat je sudac i nitko njemu ne određuje kako će suditi. Pisci su ipak htjeli objasniti da Pilat nije kriv. On je kažu htio osloboditi nevinog Isusa pa je ponudio Barabu a židovi nisu htjeli sina božjeg nego su radije tražili zločin ca i ubojicu.
Navest ću samo jedan primjer koji dokazuje da se radi o izmišljotini. ako pođemo od povjesnog konteksta, Baraba nije običan zločinac. Marko je slučajno otkrio da je u JKeruzalemu bila pobuna i da je Baraba zelotki vođa. Zaključak: razbojnici razapeti sa Isusom su zapravo politički krivci. borci za slobodu i vodi ih Baraba.
dalje, marko je u epizodi sa porezom dokazivao tvrdnju da Isus nije bio protivnik cara i vlast. Njemu su židovi radili o glavi i htjeli su ga optužiti. Već to je problematično. Jer ako je bio židovski mesija nije mogao reći židovima da plačaju porez caru i da je car njihov gospodar. To bi bila izdaja i narod ga na ulazu u jeruzalčum nebi pozdravlčjao kao kralja. Ali pisac tvrdi da je isus lojalan.
Ne samo da je lojalan, nego je još i nevin a čak i sam sudac je to znao i htio ga osloboditio. Tko god ima i malo znanja o pravu i logici će vidjeti da su te tvrdnje besmislene. Ali moramo zaključiti da pisac kaže: pilat je pustio političkog krivca i vođu pobune iz 33 godine, a čovjeka koji je nevin je osudio na najtežu kaznu. A taj nevini je još i lojalan i rimu i caru.
Tu vidimo očiglednu manipulaciju sa činjenicama. Međutim kad objasnimo povjesni kontekst vidimo da je priča besmislena.
Narod nije imao izbora. Pilat je narodu dao izbor: nacionalistički vođa pobune ili pšolitičar koji narodu govori da s porezi caru moraju plačati i dfa se pobuna ne smije dizati. Jasno nam je da ako tako postavimo značenja, tada židovi nisu imali izbor.
Besmiaslena je tvrdnja i da je Isus imao više sljedbenika nego svečenici. Zapravo se biblija može dobro razumjetio samo ako poznajemo pravi povjesni kotekst. Isus nije mogao imati mnogo sljedbenika kad nije poznat iz literature. O njemu se premalo pisalo. drugi mesije su bili popularniji.
Ne možemo o proročanstvima govoriti kao o činjenicama.