[Depeche E.]

Mislim, ja sam uvijek sretna. Nemam taj moment gdje ću biti tužna neko dulje vrijeme. Jer to tugovanje uvijek prekine nešto što me razveseli i tako u krug Ova tema je skroz interesantna jer sam baš neki dan gledala stare fotke i kada gledam sebe tada i to uspoređujem sa sadašnjima, jednostavno vidim da nešto fali Smijem se ja i dalje, vesela sam, svuda me ima, ali neka praznina je. I to sve povezujem s tatinom smrću. Iako imam veoma pozitivan stav prema njoj; smatram je prirodnom, nije kraj svijeta.. yada yada Ali kao da je nestala ta neka bezbrižnost. Sada stalno na umu imam to da što kvalitetnije i ljepše iskoristim vrijeme s ljudima koje volim Eto, to mi je jedina kočnica da budem bezbrižno sretna jer, KOLIKO GOD MORBIDNO ZVUČALO, imam pomisao da bi mi netko blizak mogao u vječna lovišta a nisam ga vidjela tjedan dana ili tako nešto

Ali mislim da ću generalno uvijek biti sretna!

Ne mogu se zamisliti tupom i beznadnom razmišljajući o tome kako mi je u nekom periodu života bilo super, a sada baš i nije.
Probaš sam krojiti svoju sreću pa dokle ide