[enigma in red]

Dio prvi

richard kaže:

Puno teksta a zapravo nista nije receno.
Nemam issue s proslosti, promatram druge, zabavljam se sa razlikama, opusten sam medju drustvom i prihvacam sebe i nemam nikakvu priliku.

Ne patim za propustenim spoznajama hvata me mucnina na njih.

Ako ništa nije rečeno, i ako ti je sve super jasno, divno i krasno šljaka.... što radiš ovdje?

Ja znam zašto sam došla na temu.
Jebe me nesanica i čitam sve što mi dođe pod ruku. Onda sam spazila i ovu temu, pa me zanimalo hoće li se Goku kresnuti ili ne, a onda kad sam vidjela hrpetinu vrijeđanja i omalovažavanja, pljuvanja, sprdanja, ruganja, ponižavanja, sam popizdila i dobila potrebu reći da ne misle SVI tako.
I jer generalno imam određeni poriv reagirati na sindrom bijesnih pasa koji trgaju žrtvu.

@Goku: ne filozofiram. Naime, ja pišem iz introspekcije svog života.
Meni su pomogle tuđe priče, ako nekom nešto moje pomogne za nešto prokljuviti, odlično. Ako ne, nek nađu nešto drugo.

Generalno, mislim da imam tonu toga za reći na ovu temu, što vidjeh gdje su stvari štekale, gdje nisu itd. No trenutačno nemam inspiracije, tj. ima previše toga u glavi, a zapravo mi se ne secira mojih 30 godina života da poobjašnjavam točno što kako zašto odakle bla.

Ono što možda vrijedi spomenuti je da generalno smatram da sam 2010 počela osviješćivati sebe, svoja 'prava', preuzimati uzde svog života u svoje ruke, i dodatno poraditi na kurcobolji za selo. I hedonistički uživati. Dakle, nije to 'oduvijek'. Dapače u vrlo je 'kasnim godinama' ako ćemo gledati kriterije 'normalnosti'. U principu, jedno 8 godina sam provela u izolaciji, i praktički napravila reborn.

Ima hrpa sranja u prošlosti, ono od 6 godina nadalje koje sam i pozaboravljala, a kroz razne introspekcije skužila da možda neke stvari vučem od toliko davno. I hendlala sam kako znam i umijem.
No, ako dobijaš petice, nitko ne sumnja da ti nisi u redu, da si sjeban, da si ovo, da si ono. Jer 'pa šta ti fali, odlikaš si'. A zapravo, bilo je hrpa toga što su odrasli i institucije trebali rješavati, a nije bilo na meni, djetetu, da se s time sama nosim. Netko drugi bi možda pukao do 14e i završio u vrapču. Ja sam pukla i sterala svijet u kurac. Neki su se zavukli u mišje rupe i eto, s 25+ počeli progledavati.
A to što je nekome nešto trivijalno i 'kako bi te to moglo sjebati, ma sereš', meni samo pokazuje koliko kurca ne znaju o tome koliko jako nas stvari mogu afektirati i oblikovati, jer dolazimo iz toliko različitih okolina, toiko smo različiti karakteri, i reći nekome da se samo izgovara je onako.... zapravo smiješno, jer pokazuje puno svašta o onome tko to izjavi

Imala sam ponešto partnera/ica, bile su dvije priče za koje sam actually imala u startu želju da 'potraje neko vrijeme i da bude lijepo'. Jedna je spomenuta. I solo761 je točno rekao - uživo stvari hoće biti jebeno kompliciranije.
Sva moja dobra volja nije pomogla da dođe do syncanja, da on doživi što ja pokušavam ukazati.
Recimo, dvije-tri stvari su po meni dosta bitne koje mogu povezati s temom, a ne upadaju u IMO previše privatne, a uočila sam slične stvari i kod drugih ljudi. I zapravo su razlozi zašto sam ja bila beskrajno frustrirana, i zašto je na kraju ispalo 'too hard'. A u princpu, bezveze jer se svodi na ono 'treba komunicirati'. Da, two way.

Jedno je da je šutio. Čovjek koji ne komentira, pretpostavka ti je da mu je to ok, da to što radi - radi svojom voljom, mu je ok, jel ono, rekao si i tvoj stav je da se dogovarate, predlažete itd. I ponavljaš to. No, to nije skapirao u real timeu.
Još pitaš, pa povlađuje, i fakat nemaš razloga sumnjati. Ono, ne ševim nekoga kome ne vjerujem u to što govori, nemam razloga sumnjati, a nije mi palo na pamet da netko može biti TOLIKO u grču. Jer ono, u stvari o nekome možeš znati samo ono što ti servira.

Kasnije sam iz nekih stvari shvatila da je postojala HRPA toga gdje je on u stvari - šutio i trpio. U principu, iz straha 'da me ne izgubi'. Rezultat je bio da su tenzije rasle u pičku materinu i da je otprilike u takvom revijalnom tonu okončano. I da su upravo takvi postupci sve skupa galopirajuće oterali u krasan trokurac.

Moj stav je naime da se ja nikome ne dokazujem. I to stoji. Ono što on nije uspio uhvatiti je - da ja mogu objasniti stvari, pojasniti.
Ono generalno ako mi ne vjeruješ, nema tog dokaza kojim te ja mogu uvjeriti, niti mi je to namjera, blesavo mi je to, sad ću ja nekome nositi dokaze pa će on oh milostiv presuditi. Ne dolazi u obzir, povjerenje i poštovanje nije nešto s čim trgujem.
No, ako si nesiguran, mogu pokušati razgovorima otkloniti strahove. Nesigurnost razumijem. No, ne mogu se nositi s njom ako pojma nemam da se zbiva.

Drugo je laganje. Opet, strah od ostavljanja, koprcanje u tom uraganu kojekakvih stvari koje su se odjednom sručile na glavu i 'snalaziš se'. Vrlo loš način, no, ako zapravo nisi nikad razmatrao odnose s ljudima i nisu bili toliko kompleksni, razumijem da se ne snađeš. No, način je pogrešan, i unosi hrpu sjebova i razdora. S istinom se čovjek može nositi, laž razara na sve strane.

Treće je zajeb nakon kojeg ne napraviš ništa da popraviš zajeb, nego pobjegneš u kut i postaneš depresivan, i ono, krivo ti je zbog zajeba/povrede, a ne znaš što bi. I ok, kužim da to jest problem ako do sada nisi mogao hendlati, no, strpljenje jest konačnog vijeka - jednom zasereš, pričamo, pojasnim ti 'gle, meni treba reakcija, ako usereš, ja ću ti reći, no, ne, shema nije da ja TEBE tješim, nego da ti skupiš muda i to saniraš, ako ne znaš kako - pitaj, ali moraš skupiti muda, a ne bježati'. E jebiga, nakon par ponavljanja i te mantre, umoriš se....
A SVI radimo greške i zajebe, no stvar je u tome da kroz druženja s ljudima, naučiš i da kad pogriješiš - trebaš popraviti stvar, priznati grešku itd, i da je to način na koji se stvari rješavaju, a ostale sheme nose samo gomilu sranja.

On je po meni postajao sve unezvjereniji i izgubljeniji, ja sve više nadrkana jer sva silna objašnjavanja nemaju efekta, samo se ponavljaju i ponavljaju obrasci....

Tako da, veza, ako ju nisi u nekom obliku probao, je jedna vrlo zajebana stvar. Po meni, pomogne već i tad detalj da se družiš s ljudima, da postaneš opušteniji u društvu. Ne da imaš mučninu od pomisli da šećeš ulicom s nekim s kim želiš biti, i ta osoba te primi za ruke, ili želi cmoknuti, a ti se živ strgaš. I onda šta, rješenje je visiti u stanu. A onda se ispostavi da se to rješenje zamjeralo....

Bez komunikacije nema sreće. Skupiti muda je jako važno. Ako nekoga želiš zvati partnerom, usudi se biti ti pred tim partnerom. Else je to sve skupa zakurac (ok, ako doslovno je, onda zanemariti ovo moje )

A po meni, najvažnije je usuditi se biti svoj, i ne odustajati od sebe, ne raditi blesave nepotrebne ustupke, već reći 'ne jede mi se to', 'ja bi van' i slično.
I jebeno NE lagati.

I mislim da je zapravo nekako najteži dio onih koji su imali nekih pokušaja i onih koji nisu - sraz očekivanja. Hrpu toga kvalitetna komunikacija MOŽE pregrmiti, no, ne ne ne nikako ne držati stvari u sebi i za sebe. Skupiti muda i reći stvari.

I ako nekome ne pašete jer ste ovo ili ono, jer ne volite ovo ili ono - ma tim bolje. Nemojte kupovati nečiju ljubav savijajući svoju kičmu. To nije ljubav, to je trgovina. I u principu, rezultat je da ćete sami sebe sjebati. I u drugoj strani (osim ako dotična nije šupak koji traži papučara), ćete dizati revolte.

Ako s nekim želiš biti, želiš intimu, onda se usudi prepustiti i povjeriti svoje strahove i dileme.
Cura koja zna da si djevac, svjesna je da može hrpa stvari štekati. No, ne može ti pomoći ako ti NE govoriš, ne daješ feedback.
Još ne čitamo misli jedni drugima. Na sreću
No, treba moći istresti dušu. Na neki način time pokazuješ drugoj strani da ti je važna, a ako se samo zavlačiš u brlog - odbijaš, rušiš bliskost i rušiš veze među vama.

I ako TO nisi nikad radio, dodatno sjebe sve skupa jer ono očekuje se da barataš sa hrpom hrpom stvari odjednom.
I zato je moj savjet - dio socijalnih stvari se može i treba prokljuviti prije nego neka baci oko na vas

Ono, ako imaš frendicu, blisku, možeš shvatiti da grljenje nije smak svijeta, da greška nije smak svijeta, možeš učiti kako se greške popravljaju, možeš učiti kako se opustiti, uživati u druženju, ne biti na iglama i slično.