Quote:
donot kaže:
sve Sabor RH mora blagosloviti i posvetiti, nikakva VladaRH ili XY. Postoji valjda i povrat poreza, ne mijesati PDV koji placa privatna osoba pri kupovini kao krajnji korisnik i obracun istoga kod tvrtke kojoj taj stroj sluzi za proizvodnju, amortizacija, nema trosarina, carina, zajednicko trziste, nije sve ovo problem, niti ovo prijeci, jer da je tako ne bi HS Produkt bio u RH, niti bi itko uvozio strojeve za proizvodnju ili ih kupovao na domacem trzistu. Mozda i grijesim, mozda je u RH tvrtka "izjednacena" s privatnom osobom.
|
Ustrojstvo državne vlasti je točno i precizno napisano u Ustavu RH. Hrvatski sabor je predstavničko tijelo građana i nositelj zakonodavne vlasti u Republici Hrvatskoj. Vlada Republike Hrvatske obavlja izvršnu vlast u skladu s Ustavom i zakonom. Predsjednica Republike može predložiti Vladi da održi sjednicu i razmotri određena pitanja. Predsjednica Republike može biti nazočna sjednici Vlade i sudjelovati u raspravi. Dakle sve je jasno da su Vlada RH i Predsjednica izvršna vlast te su eksplicitno pobrojane ovlasti svakoga. Za više o tome, vidjeti Ustav RH a možda i ovo pomogne:
http://www.sabor.hr/ustav-rh-ustrojstvo-drzavne-vlasti
Glede poreza i povrata poreza, u RH bi bilo potpuno neisplativo proizvoditi streljivo ako bi se primjenili svi porezi. Možete to i sami izračunati, profit po metku je u prosjeku od 3 do 7 centi ovisno o kalibru (puščani i pištoljski, bez većih kalibara) s plaćanjem svih troškova i stope poreza (ili davanja državi) kakav je u svijetu ili privatnom poduzetništvu. Ugrubo, investitor može imati povrat od oko 7% profita po uloženom novcu (dolaru, euru, kuni, naveliko) i prodanom metku nakon plaćenog poreza AKO želi biti konkurentan. Konkurentan znači da njegov metak može biti iste cijene kao i drugi u odnosu na razinu kvalitete BEZ da bude u gubitku. Iz tih 7% profita mora platiti kamatu bankama koje ga prate ako novac nije bio vlastiti za ulaganje u tvornicu. A u Hrvatskoj bi s PDVom od 25% on automatski bio u gubitku od kojih više od desetak posto ako bi imao konkurentne cijene. Čuo sam čak od nekih hrvatskih ekonomista da je "nebitno koliki je PDV budući da zadnju cijenu plaća krajnji kupac" ali to je suludo jer time se uništava domaća proizvodnja, domaći proizvodi ne mogu biti konkurentni a stvara se sivo i crno tržište.
Strojeve bolje da ne spominjemo (i davanja na iste), a sirovine se još nismo ni dotakli (trošak transporta plus carina plus PDV plus ostala davanja, što sve ne plaća krajnji kupac).
Quote:
karabin kaže:
tvrtke u socjalizmu odnosno ex YU su imale poslovni dio koji je bija podčinjen partijskom. da je recimo jedan Jugovinil uvozija VCM iz ITA, cijena proizvodnje PVC-a bi bila manja,ali se moralo kupovat sa Krka. niko mi ne može reč da se nije radilo neke stvari kako triba, jer tvrtka koja surađuje sa Philipsom, uzima top opremu od Siemensa, ima certifikat za Chicca između ostalog, onda nije smeće, dok na drugoj strani imaš njih 150-200 na bolovanju, 50 po sportskim klubovima, na plaći naravno, ... i opet je bilo. do raspada jedan Jugovinil je isplačiva oko 4000 plaća. Dalmacijacement 5500, Jugoplastika oko 12000. tvrtka - kćer koja je nastala ka kopija Jugoplastike u ondašnjem SSSR-u i danas radi.
nije ni meni baš bilo ni po volji, niti drag bivši sustav. nije valja i zato je propa. ali braco nije ni danas baš bajno.
|
Zar nije za vrijeme Jugoslavije bio upravo sustav kakav je još uvijek trenutno za treće zemlje poput SAD, Kanade i zemlje izvan EU? Ako se dobro sjećam, carina se plaćala na iznos plaćenog proizvoda uvećanog za transport, na to se plaćao porez, na porez još neki nameti. To je ispadalo da je tvrtka ili osoba koja je imala 'dozvolu' uvoza platila još oko 50% vrijednosti koliko je plaćen taj proizvod izvan Jugoslavije. Neka netko napiše ako zna bolje kako je trenutno u RH, ali ako bi to primjenili za strojeve koji bi koštali oko milijun dolara, na to bi se zaračunali troškovi transporta i osiguranja oko 5% vrijednosti, na to bi išla neka carina u RH koja je oko 10% do 12%, na to sve bi išao neki PDV od 25% a kasnije bi još bilo nekih davanja. U konačnici, bar se prividno čini da je RH ostavila jugoslavenski model restrikcije uvoza. Srećom da je RH ušla u EU 2013.g. pa sad više nema takvog maltretiranja proizvođača kad kupuje nešto u drugim zemljama EU gdje je sve jeftinije nego u RH zbog tog restriktivnog načina funkcioniranja države.
Ako bi stavili sve na papir, Hrvatima bi se više isplatilo proizvodit u bilo kojoj drugoj državi osim RH, isključujući Švedsku i Finsku gdje su visoki porezi kao u Hrvatskoj pa Norma i Sako proizvode pod posebnim uvjetima.