|
O sunce vam j***.
Taman mi iskoci tema nakon nedavnog prekida dok se jos uvijek mucim.
Dodoh ovdje za utjehu kak ce to brzo proci......a ono banana.
Uglavnom, prije mjesec i pol dana raskinuo kratku vezicu...samo jedno desetljece trajala...od moje 17-te. Odlucili i shvatili da nema buducnosti vec tamo oko Nove ali smo nastavili zivjeti skupa te odlucili razici se pomalo na veoma prijateljskoj bazi bez ikakve zamjerke i negativnih emocija.
Cinio sam joj grozne i ogavne stvari tokom nase veze i ne-jednom joj slomio srce. Ono sto je ona izvela par tjedana nego li sam se trebao odselit me je ostavilo toliko u soku da jos uvijek ne mogu doci k sebi. Kazem, nezamislive sam gadosti cinio, no ona je digla ljestvicu na novu razinu, nepojmljivo cak i gadu poput mene.
Reka bi narod, sta si sio to ce ces i zeti...
I tako...da, ego ima svoje epizode vristanja kada me zeli preuzeti negativnim emocijama. Trenutno ne osijecam ni tugu, ni zalost, ni sjetu....vec cistu mrznju! Tjesim se da je to normalno buduci da je rana izuzetno friska.
No, istina i Bog...imam srecu sto sam trenutno u uzlaznoj putanji zivota i sto sve stvari idu na bolje svakim danom!
Ono sto sam napravio je izbukirao se maksimalno. Posvetio se sebi i novim projektima. Redovit u teretani tj bazenu, uzeo violinu u ruke (zahtijeva puno vremena, posvecenosti, ljubavi i upornosti), meditacije dva puta dnevno i posvetio se svojim studijama/proucavanjima podrucja koje me zanima.
Imao srecu pa sam prilikom preseljenja uletio u najbolji stan sa legendarnim cimerima koji su ubrzo postali puno vise.
Trenutno sam fantasticno kako bi mogao bit...i koliko cujem kako je vama bilo. Molim Boga da je ne sretnem negdje u gradu doduse...i nadam se airplane modu jos dugo-dugo vremena.
|