|
disleksija je jedno, a postoji i diskalkulija.
On vec ima individualizirani pristup. I temeljem njega treba imati i individualizirani pristup matematici.
Tablica mnozenja nije samo ucenje napamet. Netko tko nema problem s brojevima- nauci 6 puta 4 je 24. Pa brojeve odmah stavlja u razlicite odnose i zna da je 4 puta 6 jednako 24. Da je 24 dijeljeno 4 sest, 24 dijeljeno 6 jednako 4.
Onaj tko ima problem s brojevima mora NAPAMET nauciti koliko je 6 puta 4, nauciti koliko je 4 puta 6, nauciti koliko je 24 dijeljeno s 4, koliko je 24 dijeljeno s 6. Ali cekaj - jel se ne spominje 24 s jos nekim brojem? Jel s tri? Koliko je s tri? Ah, da osam.Jesam onda dobro izracunao da je 24:6 jednako 4?
I covjek se nadje u sto zamki. Da mu se recimo dopusti koristenje kalkulatora, covjek ne bio imao problema. Ali eto iz nekog cudnog razloga mu ne daju.
Ja imam djelomicnu diskalkuliju. Nije strasna. Ja se kod matematickih odnosa vise koristim logikom. Kad trebam zbrajanja i oduzimanja, ja zaokruzujem brojeve, jer imam problema s prelaskom desetice, pa onda postepeno dodajem ili oduzimam ostatke. Kod mnozenja najcesce npr. sve najprije mnozim s deset, pa podijelim na dva dijela, pa nadjem neki broj u sredini izmedju ta dva broja.
Mozda glupi primjer, ali ja trazim neke druge puteve do odgovora.
Puteve koje me nisu naucili u skoli.
Kad imam kalkulator mogu izracunati sve zivo - sirine, visine, povrsine, funkcije.....
Postupke znam, logiku imam, ali sto je matematika jednostavnija meni stvara vece probleme.
Statistika mi je bila jedan od drazih predmeta i s njom nisam imala nikakvih problema.
|