Quote:
Pero Perić kaže:
(''jer bih ja to potrošila na sebe'')
|
Jao što je meni slabo u želucu kad ovo čujem! Ok - vi ste bar nekako sredili to da njemu to davanje bude prihvatljivo, i on se toga drži, ali kad čujem da
ne daju ni centa, jer bi "ona" to potrošila na sebe, onda mi samo dođe da ih išamaram i pitam "a zar će "ona" pustiti dijete gladno, žedno, golo i boso?". Ili bi trebali davati
označene novčanice, tako da se
zna da je
njegovih 100 kuna platilo: 3 obroka i jednu čokoladu, a ne da njegova označena novčanica plati nešto drugo, a onda - njena! da kupi malome cipele!
Mislim - to mi uvijek digne živac! Ako ona spraši npr
tih 1000 kn na sebe - onda sigurno spraši i na dijete neki vrag kroz taj mjesec, zar ne? Zar bi netko ovdje kupio sebi cipele od 1200 kn, a da je dijete gladno i žedno doma?
Kolika bi trebala biti? He! To je već prilično široko pitanje, jer to ovisi o standardu i koliko si tko može priuštiti... i o djetetovim potrebama (i navikama). to je vrlo individualno.
A da li bi trebali kupovati uz to... isto tako. Mislim da bi
oni sami to trebali željeti, a ne nužno da moraju (opet i to ovisi i o primanjima, i koliko daje alimentacije...).
Kako biti siguran? Paaa - pitaš?! Djeca imaju milione želja i nemoguće je svakoj udovoljiti, po njihovim kriterijima - svaki dan "treba" nešto novo. Ali bitno da su zadovoljene potrebe na nivou nekog normalnog standarda (npr da dijete ne zaboravi zbog neimaštine kako izgleda: čokolada)
I ne - nije dužan sudjelovati u kućnim radovima gdje žive djeca. To je glupost! Ako je baš neka frka u pitanju - a roditelji su ostali u normalnim odnosima, ok! Nek uleti! Ali ovi neki slučajevi koje čitam po forumu idu - u krajnost! Tu mi se čini da su djeca samo sredstvo manipulacije...