[Robert Roklicer]

1. Ženske sise postoje da bi se u njih buljilo! Nemojte to, pobogu, pokušati promijeniti! Toga su svjesne i druge žene, pa nose kratke majice, dekolteiće i dekoltelčine, često su bez grudnjaka, lamataju sa sisama kao Carla Del Ponte vratnim kralježnicom kad dođe u posjet nekoj zemlji na brdovitom Balkanu. Da, kojim slučajem, Bog nije želio dati ženama sise, vjerojatno ih one ne bi ni imale. A mi, muškarci, gledali bi ženama u oči, recimo. Samo, recimo. Drugo, drage žene, a to je još uvijek pod točkom jedan, muškarac koji gleda u tuđe ženske sise ista ga ta slika neodoljivo podsjeća na rano djetinjstvo, dakle dok je još kao dijete sisao kako bi preživio. Znači, s druge strane tu su i rane uspomene iz mladosti. Stoga vodite računa da si ne nabacimo neki kompleks iz tog doba. Netko je jednom rekao, sigurno ženski šovinst, da se u malim ženskim grudima nalazi veliko srce. Ja pak tvrdim da svaka ima veliko srce, samo je treba ljubazno pitati.

2. Naučite se pravilima ponašanja s wc školjkom! Ta odrasle ste osobe i tvrdite da smo ravnopravni u svemu! Ako je daska dole, dignite ju gore. Za potrebe školjke nama je potrebno da daska bude gore, a vama dole. Mi vama nikada ne prigovaramo kad ostavite dasku dole, zar ne? Jednostavno je dignemo. Nismo ludi zalijevati pločice, dasku, kadu… i poslije s wc papirom brisati popišano. Vama je puno lakše jer vi u sjedećem položaju obavite sve nužne radnje. Mi stojimo i ciljamo na jedno oko. S drugim zažmirimo a kroz ono otvoreno nišanimo. Ako je daska gore, onda je meta u koju gađamo šira i puno preglednija. Tako imamo manje zajebancije s uklanjanjem tragova.

3. Subota - sport i sportska kladionica, druženje s prijateljima uz pivo ili gemišt, ili jednostavno u vertikalnom položaju razmišljati zašto smo se, dođavola, morali oženiti; zašto mi nismo žene (nosili bi zavezani madrac na leđima); je li ona mala s posla udana ili me samo zajebava... Dakle, promijeniti tu našu naviku je kao da promijenite zakon plime i oseke. Zapitajte se samo čemu tražite druženja subotom? Zar se ne družimo i previše ostalim danima? Bog se odmarao u nedjelju, mi jadnici tražimo barem subotu. Dovoljno je što nedjeljom idemo na ručak kod naših punica ili one dođu kod nas. Zar to nije već dovoljna božja kazna? Zato vas molimo, ne budite toliki sadisti prema nama. Dajte nam taj jedan dan da uživamo bez vas.

4. Šoping NIJE sport. I ne, mi nikada to nećemo misliti drugačije. Možda vama obilazak dućana stvara zadovoljstvo, ali nama muškarcima ne. Osim ako ne kupujemo sportsku opremu, pornografske časopise i slične, muškarcima neophodne, stvari. Ali mi onda ne tjeramo vas da idete s nama, jesmo u pravu? Zar niste naučile u onim španjolskim sapunicama kako muškarci ne vole odijevati haljine; eventualno ih mogu skidati – ali ne sa sebe. Najbolje niti s vlastitih supruga. Draže ste nam ovako odjevene. Puno draže. Ionako trošite našu lovu, zar ne? Onda nas barem ostavite na miru. Zamislite, grozomoran primjer, gori od horora: u obližnjem dućanu ja guram ona aluminijska kolica, ona ide ispred mene, za jedno, pola koraka. Onda mi prvo u kolica ubaci deterdžent, pa dvije vrećice tjestenine i na kraju higijenske uloške. «Ove su dobre, ne propuštaju», obraća se meni na sav glas kao da ih meni kupuje.

5. Plakanje i cmizdrenje je isto što i ucjena ! Kad vidimo ženske suze bolje da nas pregazi kamion gradske čistoće. Prije bi se oporavili. Znate li na kojem dijelu tijela postoji najviše mišića? Jeziku. Koje je najjače oružje žena? Opet jezik. E, ali kad nas ne uspijete razjebati s glupostima, onda udarate u plač. «Ti mene ne razumiješ», «Ti ne znaš kako je meni»… ma dajte to pretočite u neku narodnu pjesmu a ne da kroz vaše plakanje moramo to slušati. Najgore u čitavom tom dijelu je to što vi žene možete plakati za svaki kurac. Kad god vam jezik ne pomogne, suzama rješavate probleme. To je ucjena! I prema važećim zakonima bilo koje države - kažnjivo djelo. Zato se ide u zatvor!

6. Kada nešto trebate - pitajte. Da to malo pojasnimo:
- mi ne razumijemo vaše diskretne znakove!
- mi ne razumijemo kada okolišate!
- mi ne razumijemo kad nam nešto pokušavate reći!
- JEDNOSTAVNO TO RECITE! Znakovima i simbolima služe se gluhonijeme osobe. Čim smo u braku, znači da je diskrecija u potpunosti zajamčena. Tko je lud hvaliti se da je u braku? Pogotovo pred drugim ženama. Onda čemu plaženje po nama kad nešto imate za reći. Okolišanje tipa: «znaš onu susjedu kojoj je muž kupio za godišnjicu braka auto, pa vidiš, i nama je uskoro godišnjica». Treba vam auto? Recite! Odgovor ionako znate unaprijed: postoji gradski prijevoz, jeftiniji je. Nemojte nam tri sata pričati o kojekakvim glupostima kad sve to možete sročiti u dvije rečenice. Ionako znate što ćemo vam odgovoriti. Da pojasnim: naš odgovor uvije glasi: ne. Jer da glasi «da»,vi nas ne vi ni pitale. Kad nešto pokušavate reći zaboravite da razgovarate na telefonu s najboljom prijateljicom. Pristajemo plaćati ogromne račune za vaše jadikovke, ogovaranja, tračeve i slično na telefonu, ali nemojte nas još i psihički lomiti. Interaktivnim sučeljavanjem, ili licem u lice.

7. "Da" i "ne" su sasvim normalni i uobičajeni odgovori na pitanja koja postavljate. Zašto pobogu moramo poslije da, obvezno davati obrazloženje. Pitanje: - «Ideš li na piće»; odgovor: - «Da»; pitanje: - «Zašto?»; odgovor: - «Boli te kurac.» Mislim, stvarno ne razumijem, «zašto» svako mora imati svoje «zato». Ili recimo «ne». Pitanje: - «Idemo li večeras van?»; odgovor: - «Ne.» pitanje: - «Zašto?»; odgovor: - «Zato.» Jednostavno, kratko i jezgrovito. Pokušajte vježbati nasamo pred ogledalom. Olakšajte nam malo život. I glumci vježbaju pred ogledalom, i političari, i prostitutke (ups, one ne, osim u iznimnim situacijama), pa zašto i vi ne pokušate?

8. Nemojte nas mučiti sa svojim problemima, osim ako stvarno ne želite da ih riješimo. Jer mi to radimo, rješavamo probleme. Za sažaljenje imate svoje prijateljice!
Kad god sjednete preko puta nas s facom kao da vas je Pablo Picaso portretirao, znamo da smo najebali. Prvo počnete od Adama i Eve, pa se priča rastegne kroz rani vijek, srednji vijek, pa sve do prije nekoliko godina. Tu onda stavite sebe kao žrtvu koja je, unatoč vanjskim i unutarnjim neprijateljima, uspjela izdržati sve napade na vaš (i naš!) suverenitet. Tek se onda prebacite na suštinski problem koji otprilike ovako glasi: «Jutros dok sam prostirala rublje, susjeda me nije ni pozdravila. Kurva, što si ona zamišlja?!». E, onda bi mi trebali uzeti raketni bacač i ispaliti ga susjedi u ćelo. Ali, toliko smo već izmućeni historijom vaših problema, da bi na kraju sami progutali aktiviranu bombu.

9. Glavobolja koja traje 3 mjeseca je veliki problem. Idite posjetiti doktora! Smjesta. I mi imamo svoje potrebe, bez obzira što ste nam zakonite žene. Možda ljubavnica ima menstruaciju ili je na putu… Uzmite u obzir da vas ne jebemo u glavu nego u ono mjesto koje niste depilirali od prošlog ljeta. Žrtvujte se malo, znate i same koliko se mi s vama, i na vama, žrtvujemo! I mi imamo svoje fiziološke potrebe, makar ste nam žene. Čovjek kad je gladan ne pita je li za ručak grah ili fino pečeni odresci. Svejedno mu je, samo da napuni želudac. Tako je i s vama. I da ste fino pečeni odresci, ako ih jedemo svakodnevno, mi se katkad zaželimo i graha.


10. Sve ono što je muškarac rekao prije 7 dana više ne vrijedi. Zato ne pitajte zašto ne održavamo obećanja. Na nama je da mijenjamo odluke. To je odredila viša sila od pamtivijeka. Kad god je muškarac nešto zajebao u povijesti to je zato što je bio dosljedan svome cilju, tj. odlukama. A zato su žene najviše krive. U vama je, drage moje i tuđe žene, usađen neki nevidljivi procesor koji jednostavno mora upravljati s nama muškarcima. Mi smo stvoreni za to da mijenjamo odluke. One traju od dva dana do jedan tjedan. Nakon toga ako ostane – ostane. Ako ne, stjeramo sve u fini kurac i donesemo novu odluku.