Ja sam vadila 3. krajnik kad sam imala 5-6 godina. Morali su mi ga vaditi zbog sluha, navodno je stiskao neki živac pa sam slabije čula. Nisu mi izvadili druge krajnike, nisu htjeli, iako je mama htjela (imala sam česte upale).
I dalje imam upale pa mi je žao što nisu odmah sve povadili dok sam bila mala jer me sad ne će uspavati.
Koliko se sjećam, prije operacije je došla sestra ili liječnica, dali su mi injekciju od koje mi se trebalo spavati, ali nije baš. Onda su me vozili u operacijsu dvoranu, tamo su mi stavili braunilu (ili kako se to već zove) i rekli da brojim do 10 i samo sam zaspala čim sam počela brojati. Probudila sam se u sobi, bila sam uplašena, ali mi je sestra rekla da ne smijem plakati jer ću dobiti visoku temp. pa ne ću moći kući, a ako nemam temp. mogu kući pa ja nisam plakala.
Imala sam zabavno društvo u sobi, ne sjećam se koliko sam dugo bila u bolnici.
Nikakve mi traume nisu ostale i uopće se ne sjećam je li boljelo.