|
Situacija nas prikuje par puta godišnje da moramo bit zajedno negdje.
Upuštamo se u beskrajne šetnje. Sjaje nam se oči ko vukovima. Mišići nas bole od smijeha. Kažemo milion riječi u minuti. Smijemo se vlastitim naglascima i razlikama.
Previše nam je intimno zvati se imenom. Neprijatno mi ga je zvati imenom, nekako previše.
"Hej, dodaj mi so".
Kad bi me zvao imenom, počešala bih se i pobjegla.
Svi primjećuju šta se dešava između nas, i mi primjećujemo, al haj stisni govno pa reci.
Žalim to nemam nikakav kontakt s njim, ništa. Ono, nikad jedno drugo nismo pitali za broj, adresu, mejl. Išta. Žalim što je i on podjednako retardiran.
Sljedeći put kad se vidimo, želim da mi istetovira kontakt informacije na dupetu. Prije pozdrava, čim ga vidim.
|