Quote:
SummerNight kaže:
ali ono sto monogima tu nije jasno je sto ju to toliko u ulozi majke sprijecava da uziva u zivotu.
to je samo jedna od uloga, samo jedan dio zivota. i ta uloga nas uopce ne mora definirati tako strogo da se osjecamo zarobljeno u njoj.
mozda malo nezgodna usporedba, ali kao kad netko ima invaliditet.
ok, to je cinjenica i tako je, radije bi da imas nogu ali od tebe zavisi da li ces sjesti pred tv i plakati 24/7ili ces se baviti sportom i uzivati u zivotu a svoj invaliditet uklopiti u zivot kakav te ispunjava.
|
Reci da se šališ? Sprečava te to jer svaki dan živiš tu ulogu, ulogu koja zahtjeva veliki dio tebe. I zato jer si rastrgan između želje da ne sjebeš to dijete i da maksimalno daš sve za njegovu dobrobit ( jer ga voliš više od života) ali ujedino duboko si nesretan jer si shvatio da zapravo ne želiš biti roditelj/ odgajatelj.
Zamisli da svaki dan do kraja života "živiš" ulogu koju ne želiš, koja te čini nezadovoljnom i nesretnom? Biti roditelj nije uloga koja prestaje sa punoljetnošću i kad pročitam neke upise na tu temu diže mi se kosa na glavi. Biti roditelj je uloga koja te konzumira dobar dio dana. Uloga koja traje do tvoje smrti. Jer tvoje dijete će uvijek biti tvoje dijete i briga, ponos, radost, tuga, ljubav - sve dok dišeš...