|
Sa Slovenijom sada ne bi želio otići predaleko i širiti temu.
Skladište? Pa čitao sam davno intervju generala A. Tusa u kojem govori da su imali izdvojene snage (nije imenovao postrojbu) za zauzimanje vojarne u D. Selu ili skladišta. Skladište je brzo palo i u čemu je bio problem, te snage prebaciti na D. Selo? I nije to bio izdvojeni slučaj. Takvih kombinacija i kalkulacija iz tog vremena znam dosta, ali bi morao početi pisati plahte. Govorim o jeseni 1991. pa na dalje. Zašto je to tako moralo biti, ni danas mi nije jasno. I to što se radilo, bilo mi je van svake logike i razuma. A danas se to slavi kao nešto "uspješno" ispregovarano.
Strane sile su nam bile blago rečeno nesklone i ne mogu se sjetiti nečega, gdje su nas usrećile (pa i "zeleno svjetlo" Slobi stiglo je iz SAD-a)? Počev od EZ sladoledara (tada mi se prvi put zgadila EUnija - iako se još tako nije zvala). Kum mi je za njih radio kao prevoditelj, bratimili su se i oblokavali sa martićevcima, smatrali su da je srpska strana u pravu, a u četnikovanju je prednjačio jedan sladoledar inače - Nijemac (!!). I dalje s njima (UN, EU, SAD, Kanada...) sve u tom stilu.
Međutim, neko je te štetočine prvo ovdje prizivao, "uspješno" ispregovarao, a onda su oni ta smeća od sporazuma još i svojevoljno tumačili. Pa tako kada nabrajate gdje su nas sve to stranci ometali i zaustavljali, moramo na umu imati činjenicu da im je to neko prvo dao za pravo (sve do toga da smiju po cestama gaziti i ubijati Hrvate, a da im RH za to ne sudi).
Na stranu Tomićeve ludorije, fantazije i motivi, ali da je na našoj strani bilo budalastih odluka koje su nas koštale - bilo je. I ne vidim razlog da se i o tome ne govori, analizira, nešto nauči, ako ništa drugo da nam se ne ponovi.
|