[Vilko]

Da bi imali cim manje povreda i da izbjegnemo povrede moramo
prouciti i drzati se ergonomije koja pokriva sve pokrete i opisuje kako da se ponasamo i kako da radimo i uopce kako da se i odmaramo kao i sudjelujemo u sportu.

Ergonomija
Definicija

Ergonomija j]e ukupnost proučavanja ljudi i njihovog suodnosa s radnom okolinom. Ova disciplina primjenjuje znanstvene informacije za dizajniranje radne opreme, postupaka i okoline u svrhu olakšavanje rada, otklanjanja ili smanjivanja umora, iscrpljenosti i bola, povećanja sigurnosti radnoga mjesta te povećanje efikasnosti rada.
Ergonomski principi trebali bi se poštovati u svim područjima ljudske aktivnosti i neaktivnosti: u radnom procesu, sportu i odmaranju, zdravlju i sigurnosti.

Nazivlje

Prema Klaićevu rječniku stranih riječi ergonomija je složenica grčkih riječi ERGON (djelo, čin, rad) i NOMOS (običaj, red, zakon).

Interdisciplinaran pristup

Ergonomija integrira niz disciplina, uključujući biološku antropologiju, genetiku, anatomiju, fiziologiju, biomehaniku, psihologiju i dizajn. Ergonomi sva ta znanja koriste kako bi dizajnirali proizvode koji će biti udobni, sigurni i učinkoviti. Ergonomija uzima u obzir čovjeka, njegove mogućnosti i sposobnosti kao i granice u kojima se neki zahtjev može postaviti na čovjeka. Ovim pristupom se omogućuje pravilno korištenje čovjekove energije u okolini u kojoj ljudi mogu postići maksimalni učinak bez nepotrebnoga izlaganja riziku od ozljede ili bolesti.

Zašto ergonomija?

Proučavanjem organizacije i proizvodnje, odnosno općenito radnog procesa, zaključeno je kako se veći radni učinak ne može postići samim time da se od radnika traži maksimalno naprezanje. U složenom sustavu čovjek-stroj-uvjeti rada napredovati se može samo ako se metode rada, uvjeti rada, strojevi i radna okolina prilagode čovjeku, a ne samo ako se čovjek prilagođava njima.

Što je ergonomski dizajn?

Ergonomski je dizajn oblikovanje predmeta za čovjekovu uporabu koji u obzir uzimaju čovjekove mogućnosti i ograničenja. Na taj način se proizvodi prilagođavaju krajnjim korisnicima. Pri ergonomskom dizajniranju se u obzir uzimaju građa i funkcija čovjeka. Zbog dinamičkog karaktera čovjeka i njegovih aktivnosti potrebno je poznavati dimenzije tijela i dinamiku kretanja pri obavljanju složenih zadataka. Osim statičkih dimenzija tijela potrebne su informacije o amplitudama pokreta u zglobovima, dohvatnom polju i mišićnoj snazi u različitim položajima tijela. Antropometrijske mjere koje su važne za ergonomiju različite su za razne vrste aktivnosti i proizvoda. U obzir se uzimaju sve dimenzije ljudskog tijela koje su podložne izvođenju određenog radnog zadatka i okoline u kojoj se čovjek nalazi i radi. Potrebno je npr. odrediti udaljenost očiju od tla ili sjedalice, najveću udaljenost u kojoj je moguće dohvatiti neki predmet, visinu u kojoj se nalazi koljeno prilikom različitih položaja noge, pojedine dimenzije šake tijekom držanja ili stiskanja određenog predmeta itd. Izbor ergonomskih antropometrijskih mjerenja ovisi o obliku stroja i/ili proizvoda, osobi koja će tu raditi ili predmet upotrebljavati, dijelovima tijela koji će dolaziti u izravan odnos s proizvodom. Za omogućiti najpogodniji položaj i kretanje u nekom prostoru nisu važne samo dimenzije prostora, stroja, pomagala i proizvoda već i udobna, odgovarajuća odjeća i obuća za radnika.

Posljedice neergonomskih radnih uvjeta

Ukoliko se ne poštuju ergonomski principi, čovjek je izložen nizu rizičnih čimbenika što je potvrđeno u tisućama epidemioloških istraživanja, laboratorijskih ispitivanja i povijesti bolesti. Krajnji je rezultat razvoj niza bolesti mišićnog i koštanog sustava.
Rizični čimbenici koji doprinose njihovu razvoju su:
- djelovanje sile
- ponavljani pokreti
- neudoban položaj tijela
- loše držanje tijela
- vibracija
- kontaktni stres
- hladnoća

Od ovih rizičnih čimbenika su sila, ponavljane radnje i neudoban položaj tijela najznačajniji za razvoj zdravstvenih poremećaja. Izloženost čak i jednom ergonomskom rizičnom čimbeniku može dovesti do poremećaja zdravlja. Npr. djelatnost u kojoj je radnik izložen djelovanju velikih sila sama za sebe može uzrokovati poremećaj u tijelu. Međutim, uglavnom kombinacija rizičnih čimbenika dovodi do poremećaja.

Ulaganje velike sile u pokret

Veliki fizički napori povećavaju mogućnost ozljede. Lako je vidjeti koliko napora zaposlenici ulažu u rad gledajući grimase njihova lica dok podižu, nose ili guraju teški objekt. Mišići se pri tome znatno skraćuju i brzo umaraju. Mišić se previše napreže te može nastati njegovo istegnuće, bol ili oštećenje. Mogu se oštetiti tetive, zglobovi i diskovi, uzrokovati upalu, nakupljanje tekućine, pritisak na živac (sindrom karpalnog tunela i druga uklještenja živaca).
Ozljede su u ovom slučaju vrlo česte, a najčešće ozljede kralježnice.

Ponavljanje jednog pokreta mnogo puta
Mnogi poslovi zahtijevaju ponavljanje istog posla, npr. pri sklapanju predmeta, obradi podataka, slaganju pisama i paketa... To može biti isti pokret ili različiti pokreti koji su vrlo slični i uključuju iste tetive, zglobove i mišiće. Zglobovi se na ovaj način najčešće oštećuju, osobito zglob zapešća, prstiju, ramena i laktovi.

Neprestano izvođenje pokreta bez kratke pauze ili stanke između njih (nedovoljan odmor)

Poslovi kojima nije predviđena pauza ili odmor između pokreta ili zadataka ne ostavljaju dovoljno vremena mišićima za oporavak. Stoga se učinak sila nakuplja i mišić postaje umoran i napregnut. Poslovi koji zahtijevaju stalnu mišićnu aktivnost također ne pružaju odgovarajući odmor, npr. kod dugotrajnog držanja alata u jednom položaju. Što se duže posao izvodi, mišić je sve izloženiji povredi.

Neudoban položaj

Statički položaji tijela, stalan stres, vibracije
Pridutnost svih ovih rizičnih čimbenika, osobito ako su u kombinaciji s ponavljani kretnjama ili silama zahtijeva ulaganje veće sile nego normalno za obavljanje zadatka. Ako se ne koristi dovoljno vremena za oporavak, brže nastupa zamor i oštećenja ligamenata, zglobova i mišića.

Izvođenje poslova koji zahtijevaju velika ispružanja

Ovi poslovi uključuju rad iznad glave, stavljanje predmeta na visoke police, rad na pokretnoj traci - stavljanje ili uzimanje predmeta, savijanje da se uzme nešto na dnu kutije itd. Ovakvi položaji zahtijevaju iznimno neprikladne položaje tijela. Kad je potrebno dosegnuti nešto vrlo rijetko ili jednom, sile nisu velike i zadatak nije problem jer se tijelo najvjerojatnije može odmoriti. Ali ako se to radi često i traje duže od nekoliko sekundi, povećava se rizik oštećenja. Duga dosezanja najveći utjecaj imaju na ramena i donji dio leđa.

Radne površine su previsoke ili preniske

Većina radnih površina se ne može prilagoditi radniku te su stalnih dimenzija. Iako radnici prosječne visine na njima mogu raditi bez problema, to može biti problem za visoke i niske zaposlenike. Visoki radnici će se morati savijati, a niski držati ruke podignute i laktove maknute od tijela. Visina radne površine može biti neodgovarajuća i ako se koristi za druge poslove za koje nije namijenjena. Npr. običan stol nije namijenjen za uporabu računala. Čak i osoba prosječne visine će morati držati laktove i ramena uzdignute kako bi koristili tipkovnicu, osobito ako stolica nije podesiva. Čak i ako se stolica može podignuti, stopala često ostaju visjeti u zraku, što opet nije dobro.