Ima nas još takvih...
Ja se ne sjećam oko mjesec dana od prošle godine...
Sve zbog saobraćajke. Ne sjećam se jedno tjedan dana prije nesreće i dosta vremena poslije.
Rekao mi je psihić da sam morala ponovo naučiti pamtiti stvari, ono kao djeca, ali da bude zanimljivo - nisam zaboravila osobe ni pisat i čitat... Samo pamćenje...
Sad mi je teže učit, puno više truda iziskuje spremanje ostatka ispita do kraja faksa.
Ali dobro...
U pon. se dogovaram s jednom psihijatricom kad ćemo se naći, da mi pokuša pomoći.
Mislim da je nastala blokada u mom mozgu kao posljedica nesreće, ali sad sam i drukčija...
S vremena na vrijeme puknem, toliko da svi moji voljeni bježe što dalje od mene... I ja se već bojim toga.
Ali hvala bogu, ima i dosta dana kada sam kao stara... Vesela, vedra, nasmiješena... i prenosim to na osobe oko sebe.
Nadam se da ću uspjeti svjesno proživjeti i proraditi u glavi tih mjesec dana koji mi fale.
