[Vilko]

Šizofrenija i slični poremećaji

Ponešto o shizofreniji


Malo je bolesti oko koje postoje tolike kontroverze kao što je shizofrenija. Čak se ne možemo dogovoriti niti oko njenog naziva, pa je danas neki nazivaju shizofrenija, dok drugi ustrajavaju na nazivu šizofrenija. Naziv dolazi od grčke složenice: "shizo" - cijepam + "fren" - duša, razum).

Objašnjavanje šizofrenije može početi s definicijama što sve ona nije:
-podvojena ili višestruka osobnost
-uzrokovana ponašanjem roditelja ili načinom kako je netko odgajan
-neizlječiva
-garancija da će se oboljela osoba ponašati nasilno
-garancija da će oboljela osoba boraviti u bolnici do kraja života.

Ova bolest predstavlja jako teško stanje i za oboljeloga, ali i za njegovu obitelj - međutim nada postoji. Kod oko 1 osoba koje razviju sliku shizofrenije dolazi do potpunog oporavka. U posljednjih nekoliko godina napravljen je napredak u liječenju ove bolesti - stoga, oboljeli od shizofrenije mogu većim djelom nastaviti s normalnim načinom života, što uključuje i održavanje uspostavljenih društvenih i socijalnih kontakata u obitelji, i među prijateljima.

Koji su simptomi shizofrenije?
Simptomi kod shizofrenije mogu se podijeliti na pozitivne i negativne.
Pozitivni simptomi se češće javljaju u akutnim fazama ili u početnim fazama bolesti. Negativni simptomi se češće javljaju kod dugoročnog tijeka bolesti.

Pozitivni simptomi uključuju:

-halucinacije: javljaju se kad bolesnik nešto vidi, čuje, osjeća, ili miriše, a da za to ne postoji stvarni izvor podražaja. Iskustvo osjeta i doživljaja nastaje u samim osobama.

-lažna uvjerenja, obmane: često postoje dokazi koji ukazuju da se radi o obmanama, no osoba bez obzira na bilo koje logično objašnjenje i dalje vjeruje čvrsto u njih. Druge osobo doživljavaju bolesnikove obmane kao nevjerojatne za koje očito ne postoji utemeljenje u stvarnosti.

Osobe će često izvlačiti zaključke iz svojih obmana, koje će ga odvesti do drugih obmana. "Često postoje ljudi ili organizacije koje ih proganjaju i pokušavaju uhvatiti (paranoidne obmane, obmane proganjanja)".

-problemi u razmišljanju: tijek misli može postati brz dezorganizirani tijek koji premeće po mozgu, a može biti povezan i sa iznenadnim pražnjenjem uma od svih misli (blokada). Također mogu postojati i obmane u vezi samih misli: bolesnici misle da sve što razmišljaju svi oko njih jednostavno mogu ćuti, da su zamijenjeni s nekim drugim i sl.

-raspoloženje: može se brzo izmjenjivati i često je neprilagođeno situaciji.


Ostali simptomi:

Zbog svih gore spomenutih promjena nije iznenađujuće da bolesnici često postaju ekstremno preokupirani nečim, lagano se ometaju i dekoncentriraju, ili pak postaju povučeni. Različiti ljudi će iskusiti različite obrasce ponašanja - s različitim stupnjem ozbiljnosti simptoma.

Gotovo uvijek postoji nemogućnost bolesnika u shvaćanju svoje bolesti.

Kada jednom prođe akutna faza bolesti, bolesnik može stupiti u kroničnu fazu u kojoj prevladavaju tzv. negativni simptomi. Oni mogu uključivati manjak motivacije, povlačenje, izbjegavanje drugih ljudi. Često, simptomi iz akutne faze mogu ostati i duže, kroz kroničnu fazu, međutim u kroničnoj fazi nisu tako teški i jako izraženi.

Obmane i halucinacije se mogu nastaviti, ali bolesna osoba će biti u mogućnosti odvojiti takve pojave od drugih uvjerenja i svakodnevnih društvenih interakcija. Bolesnika je potrebno kontinuirano uvjeravati da su njegovi simptomi zaista plod bolesti.

Ove činjenice mogu deprimirati svakoga čiji je prijatelj ili bliski član obitelji šizofreničar. Međutim, treba napomenuti dvije važne činjenice:
-postoje različiti stupnjevi težine bolesti - neće svaka osoba s dijagnosticiranom šizofrenijom iskazivati potpunu kliničku sliku bolesti
-ova bolest se može liječiti - psihološkim tretmanima i lijekovima koji, posebno ili zajedno, mogu znatno poboljšati sliku bolesti i njen konačni ishod.
[color=red
Kako je čest ovaj poremećaj?
[/color]
Otprilike 1% ljudi će razviti sliku šizofrenije tijekom svog života. Izgleda da postoji genetska predispozicija za razvijanje bolesti. Među ljudima čiji je roditelj bolestan, ili brat ili sestra, njih 10-15% će razviti poremećaj. Kod djece čija oba roditelja imaju šizofreniju, njih 40% će razviti bolest. Stopa rizika ostaje nepromijenjena, bilo da su djecu odgajali roditelji, bilo da su djeca bila posvojena u drugu obitelj.

Muškarci su u najvećem riziku za razvijanje šizofrenije između 15 i 35 godine života, s najvećim rizikom u dvadesetim godinama. Žene imaju najveći rizik također u dvadesetim godinama života - dok je rizik kod žena manji u tim godinama nego što je to slučaj među muškarcima, nakon 20-tih godina rizik ne opada kao muškaraca, nego čak on postaje veći kod žena.

Što se događa s osobama kod kojih se razvije shizofrenija?
20-25% osoba više nikad neće razviti akutni relaps, 20-25% će imati više od jedne akutne faze, ali će biti stabilni tijekom terapije lijekovima. 40-50% će razviti dugotrajne kronične faze. Među mlađim bolesnicima na početku akutne faze postoji izraženi rizik od pokušaja samoubojstva.