Quote:
Gaudrath kaže:
Uzmimo Drugi Svjetski rat, rat za koji će mnogi reći da je bio "jedini pravednički rat". I dokle god ostajemo na tom nivou običnog čovjeka, dotle ćemo vidjeti hiljadu razloga zašto je taj rat bio opravdan, od patnje naroda Europe, sustavne eliminacije Židova... i mnogi ljudi su krenuli u taj rat upravo zbog tih očitih nepravdi prema ljudskom biću koje je nacizam kotio u svojim njedrima.
Kažu da revolucije jedu svoju djecu. E pa, ratovi jedu svoje ideale. Na kraju su te "pravedničke" vojske učinile Dresden, pobivši cijeli jedan grad pun civila i izbjeglica u vatrenoj stihiji kao odmazdu za London. Hiroshimu i Nagasaki ne treba niti spominjati. Oni koji su patnju trebali okončati, prije kraja su podlegli istoj nepravdi protiv koje su se išli boriti.
|
Pa ne razmišljaš baš logično, odnosno olako miješaš razine općenitosti. "Rat" (uz semantičke ograde iznesene u mojem prvom postu) može biti pravedan kao takav a da se u njemu događaju nepravednosti, pa čak i zvijerstava, jer rat je definiran na općenitijoj razini od pojedinačnih događaja u njemu.
Pojedinačni događaji mogu (ovo je važno) mijenjati opći karakter rata (pravedan u nepravedan, npr.) samo ako je njihov omjer i vrsta takva da prevazilazi to prvotno opće usmjerenje i zapravo potpuno mijenja to usmjerenje.
Tako je drugi svjetski rat bio pravedan (ponavljam, semantička besmislica jer postojala je borba i sa strane osovine, i ona je dio tog rata) jer pravednost cjeline daleko prevazilazi eventualne negativnosti pojedinačnih djela (o čemu se zapravo može i raspravljati - Drezden, Hiroshima/Nagasaki) i ne dolazi do promjene općeg karaktera cjeline.