Quote:
Captain Nemo kaže:
Tako je drugi svjetski rat bio pravedan (ponavljam, semantička besmislica jer postojala je borba i sa strane osovine, i ona je dio tog rata) jer pravednost cjeline daleko prevazilazi eventualne negativnosti pojedinačnih djela (o čemu se zapravo može i raspravljati - Drezden, Hiroshima/Nagasaki) i ne dolazi do promjene općeg karaktera cjeline.
|
To ovisi uvelike o tome kako promatraš cjelinu i značaj pojedinih elemenata cjeline. Za mene ljudi nikad nisu brojevi; da bi se rat razumio u cjelini svoje prirode, potrebno je, po mojem mišljenju, razmisliti o pričama najmanjih elemenata takvog jednog događaja - a to su ljudi. Za mene se pravednost ne očituje u velikim pokretima, već upravo na nivou tih temelja...
Govoriš o karakteru cjeline. Karakter cjeline je definiran karakterom elemenata te cjeline. U ratu prevladava opća patnja; o tome ne može biti diskusije, jer je to evidentno. Prema tome, kad bi svodili karakter rata kao cjeline na jednu riječ, to bi bila - patnja. Samim time, rat ne može biti pravedan. Sam koncept pravednosti isključuje nanošenje patnje. To, naravno, ovisi o tome što smatramo pod pravednošću.
Nadalje, još jedan argument što se tiče karaktera cjeline, su posljedice te cjeline. Kao što sam rekao, svaki rat završi nepravedno. Nepravda se očituje u umiranju nevinih, u mržnji koja ostaje iza rata i tako dalje.
I još, sam pojam pravednosti poteže staru dilemu - čije pravednosti? Pravednost uvelike ovisi o gledištu. Ono što je pravedno za jednog ne mora i često nije pravedno za druge. Ono što je pravedno za većinu nije nužno izgovor za nepravdu manjine. Upravo je "pravednost" izvršena nad manjinama unutar nacističkog režima svjedok kako ljudski pojam pravde može biti izvitoperen i kako pravda nije nešto po čemu uopće možemo opravdavati postojanje tako nečeg kao što je rat.
I na kraju: svaki rat iza sebe ostavlja sjeme novog rata. Zlo sije zlo u srcima ljudi.
Da su ratovi pravedni, ljudi bi puno manje ratovali.