Quote:
Etta kaže:
Naravno, Radical, da nitko ne zna što ga čeka u životu i da se život u sekundi može preokrenuti, jer postoje situacije koje te strefe i na koje ne možeš utjecati. Sudbinske.
A ovo je primjer gdje čovjek može zaobići nešto što mu ne mora biti sudbina. Ovo je stvar odabira.
Ne bih u startu odabrala komplikacije. Nikako!
Ali izuzetak bih napravila jedino kad bih se u neku osobu jako zaljubila i kad bi mi odgovarala na svim razinama.
Onda bih znala da mi je nošenje s njenom bolešću predodređeno.
U slučaju da se nisam zagrijala kako treba, ne bih se u tako nešto upuštala.
Nisam medicinska sestra.
|
To je samo iluzija u našoj glavi, da mi nešto u životu biramo i ako u startu dobro proberemo da ćemo na duge staze biti osigurani? Od čega, gdje je garancija da ćemo preživjeti sljedećih pola sata? Dakle, normalno da sebi nećemo dopustiti da se kvaliteta našeg života srozava, i da se nećemo odlučiti za vezu sa teškim bolesnikom, jer sa takvim ljudima mogu biti obično osobe koje su i same slično prošle i gdje ih veže slična sudbina. Ali čeprkati po nečijim nalazima u koga smo zaljubljeni i skim nas je sudbina povezala na lijep način, to mi je apsurd. Podržavam da neki ljudi na to nisu spremni, ali isto tako pokušavam pokazati koliko je to glupo, sebično i licemjerno. Da li bi tako ostavili svoje djete ili supruga ako se desi neka bolest? Pretpostavljam da da, mislim da je lako biti pametan dok nam se i samima ne desi, onda nam je kriv svijet, ljudi i Isus Bog...
Inače savjet psihijatra po pitanju da li reći partneru da recimo pijemo ljekove i imamo dijagnozu: Ne, dok ne dođe trenutak za to jer je to naša osobna privatna stvar...