Quote:
miffy13 kaže:
jako me smeta kad nakon prekida veze ili braka koji je trajao poprilično dugo, u ovom slučaju 12 godina....bivšeg partnera odmah nakon prekida okarakteriziramo kao psihičkog bolesnika, karakternu nulu i zlostavljača. pišeš da je vikao, vrijeđao te, previše pio, ignorirao. a ti si bila predana i odana i žrtvovala si sve svoje za tu vezu. oprosti, al kad vidim ovakav tekst onda prvo pomislim il da je autorica ovakvog teksta glupa il da tu nešto smrdi. u svakom slučaju, kad netko izađe iz teške veze, sasvim je nepotrebno svu krivnju prebaciti na drugu stranu, ukoliko nam je cilj ozdravljenje a ne pljuvanje po drugoj strani i pravljenje žrtve od samog sebe.
|
Hja, teoretski je sve to točno, vezu čini dvoje i sve to.
Međutim, nekako sam vidjela previše trpljenja u vezama, oba spola, mada više sa ženske strane, da mislim kako je to neko čudo, i za ignorirati. Ljudi, žene posebno, doista mogu vjerovati u svašta, nadati se svačemu, pa i biti kao paralizirane u lošim vezama, pored i sasvim zdravog razuma i realne mogućnosti izbora. Valjda je to pitanje odgoja, urođene inertnosti, nekog mada upitnog, ali kakvog-takvog zadovoljstva, pa makar povremeno. Možda podsvjesnog pristajanja na nešto viđeno doma kao normalno.
Danas se u školi kolega "pohvalio" da se rastao nakon 34 godine lošeg braka. Gundrao je i prije tu i tamo, znao za kojekakve ženine egzibicije pitati nas ženske s kojima je dobar, je li to baš normalno ponašanje i tako to, ali se tek sada odlučio spakovati i preseliti u klet. Čak, čini se, i bez neke nade kako će biti bolje u životu, nego tek da će mirno živjeti, pa makar i sam sa sobom. Nije to bilo niti radi djece, jer im je sin još pred 10-ak godina odselio u inozemstvo. Kaže da se čak već dugo nije niti nadao da će se što bitnije promijeniti, nego je samo gurao dane???