Quote:
U2dva kaže:
A ja poznam sto branitelja, i nijedan ne može živjeti bez pomoći druge osobe. Uglavnom su bez ruku, nogu, ili sa drugim teškim oštečenjima organizma.. Kao da oni ne bi htjeli biti liječnici, pravnici, vozači i da su zdravi i mogu raditi..
I ne postoji ministarstvo zbog ta tri koja ti poznaš već zbog ovih stotinu koje ja poznam.. Čisto da ih se ne strpa u opačičkino socijalno i izjednači ih se sa nekim pijanim tatinim sinovima koji su ostali invalidi jureći po ulicama Zagreba..
.
|
Užasno, rekao bi i stravično šovinističko razmišljanje. Isto kao što imamo među braniteljima brdo onih(ili da budem pristojan, manjinu onih) koji rata nisu vidjeli ili su ranjeni van ratnih zbivanja, tako se i ovakvi slučajevi dešavaju. Generaliziraš na krivim temeljima. Tatine pijane sinove vidimo da uglavnom rješava prirodna selekcija i da nažalost (ili tebi možda ne nažalost) ne ostaju živi.
Branitelji invalidi trebaju biti izjednačeni sa svim drugim invalidima, a glavnina takvih je rođeno kao iinvalid smatram šovinizmom da na bilo koji način osoba A se razlikuje od osobe B jer je bila u ratu, a imaju isti oblik invaliditeta. Još je bolesnije i umobolno da se dešava da 1 takva osoba prima 25 000 kuna penzije, a invalid koji je rođen kao takav s daleko težim posljedicama, ne prima ni petinu toga.
Branitelji u rat nisu išli samo slobodnom voljom, nego jer su i morali. To jest, mobilizirani koji su izbjegli vojnu obvezu se mogu smatrati i dezerterima. I te invalide branitelje, za koje i ja smatram da apsolutno zaslužuju neke pogodnosti (otprilike ujednačene sa svim drugim invalidima), treba razlikovati od onih koji nisu invalidi. Pogledaj šator u Savskoj i koliko je ljudi invalida. Gledao sam one potpise za sakupljanje zabrane ćirilice i sve zdravi ljudi skupljaju te potpise, sve takozvani branitelji, a zapravo neradnici i vucibatine, a možemo ih nazvati i profesionalnim plaćenicima jer je to zapravo krasan naziv za "branitelje". Branitelja invalida je možda, samo možda nekih 10 %. Mislim na prave invalide rata, ne na one brojke od 500 000 branitelja i vjerojatno 555 000 ratnih invalida
Hrvatska, tj. Tuđman je oko pitanja branitelja potpuno zakazao i zapravo svima njima učinio medvjeđe usluge. Umjesto da kad se već uhljebljuju kojekakvi kadrovi po državnim firmama, moglo se bar donekle branitelje tu uposliti da prestanu biti branitelji, nego radnici, tj. državni službenici koji bi koristili državi koju su branili. Živjeli bi kao i svi drugi Hrvati od svoje plaće. Oni koji na to ne pristanu idu na burzu i kad odu u mirovinu na temelju rata nemaju prava na nikakve privilegije. Normalno, ovdje govorim primarno o onim ljudima koji su prenesposobni za rad u realnom sektoru i na tržištu rada. To jest, nije ni potpuno zakazao, jer je on prvi zamislio branitelje kao profesionalnu vojsku koja će štititi interes HDZ-a i izlaziti na ulice i vaditi plinske boce kad HDZ ne bude na vlasti.
Hrvatska je prvenstveno trebala pomoći obiteljima stradalih u ratu (njih je hvala Bogu kvantitativno bilo relativno malo, što normalno samim obiteljima ništa ne znači) i invalidima rata, ali opet ne na način da se na bilo koji način diskriminira ostale invalide.
I da se riješi ovakvo pitanje uopće ne treba ministar i njegovih 10 savjetnika, 150 državnih službenika, službeni vozač, auto i ne znam koje sve ne pogodnosti.