[El-Kalem]

2)Tewhid Uluhijjeta


Ovo je ono u cemu su mnogi skrenuli i skrecu. Ovaj tewhid zahtjeva vjerovanje da Allah je Jedini koji se obozava, kome se dovi, kome se kolje, koga se boji, kome se cini tewba. Za svaku od ovih stvari nalazimo dokaz u Kur'anu.


Tewhidu-l uluhijje, ukratko, znachi: cvrsto ubjedjenje da je samo Allah, s.w.t., istinski Bog i da drugog boga nema i upucivanje svih vrsta ibadeta (obozavanja) samo Njemu.

Rijec <<Ilah>> (Bog) se u arapskom jeziku upotrebljava u znacenju rijeci "me'luh" (onaj koji se obozava - onaj kome se ibadet cini). / Rijec <<ilah>> na oblik <<fe'al>> a u znacenju oblika mef'ul, kao sto je rijec kitab u znacenju rijeci mektub, Vidjeti: El-Misbahu-l munir i Tariqu-l wesul'i el - 'ilm il me'mul, str. 12./ A ibadet u arapskom jeziku znaci poslushnost, poniznost i pokornost. Pojedini alimi su definirali ibadet kao iskrenu ljubav s potpunom pokornoshcu. Ibade koji nam je naredjen, u sebi sadrzi znacenje poniznosti, a ujedno i znacenje ljubavi, te je on potpuna poniznost prema Allahu s.w.t., s krajnjom ljubavlju prema Njemu. Zato ibadet Allahu, s.w.t., nije ispravan ukoliko ne obuhvata oba spomenuta znacenja i samo jedan od njih nije dovoljan za njegovu ispravnost. Allah, s.w.t., mora biti drazi covjeku od svega sto postoji, a ujedno i uzviseniji od svega. /Serh qasideti Ibni-l Qajjim, 2:59. Igasetu-l lehfa, 2:128-9. El- Ubudijje li Ibni Tejmijje, str. 9./

Tewhidu-l uluhijje se, dakle, temelji na iskrenom obozavanju jedino Allaha, s.w.t., sushtinski i formalno (u batinu i zahiru), tako da nishta od toga ne smije biti usmjereno ka nekom drugom mimo Allaha, s.w.t, Zato vjernik Allaha obozava (ibadet cini), samo Njega i nikog vise, samo Njega istinski voli, samo od Njega strahuje, samo se od Njega nada, samo Njemu dovu upucuje, samo se na Njega oslanja, samo prema Njemu iskazuje pokornost, poniznost, skrusenost i sve druge vrste i oblike ibadeta.


Ovaj dio tewhida, u svojoj sushtini, sadrzi sve ostale dijelove: vjerovanje u Allaha kao Tvorca i vjerovanje Njega kao jedinog koji posjeduje imena i svojstva savrsenstva, sto nije obratan slucaj. Jer, vjerovanje i prihvatanje Allaha, s.w.t, kao Tvorca i Gospodara, ne mora znaciti da Ga prihvata i kao jedinog koji se obozava. Allah, s.w.t, mora biti drazi covjeku od svega sto postoji, a ujedno i uzviseniji od svega. Uz napomenu, da je prihvatanje Allaha, s.w.t, kao jedinog Stvoritelja nepobitan dokaz da jedino On zasluzuje da se obozava, kao sto smo vec rekli u govoru o tewhidu-r-rububijje. Medjutim, veliki broj ljudi se uopce ne povodi za tim dokazom iz inata i nevjerstva. Oni priznaju Allaha kao Tvorca, ali ga ne prihvataju kao Jedinog ko se obozava, odbacujuci tako ono na sto ih njihovo priznanje upucuje./

Covjek more priznati Allaha, s.w.t, kao Tvorca, ali Ga ne obozavati (ne ciniti Mu ibadet). Isto tako, i vjerovanje u Allaha, s.w.t, kao Jedinog kome pripadaju imena i svojstva savrsenstva (tewhidu-l esma' we-s-sifat), ne obuhvata ostale vrste tewhida.

Ali, covjek koji Allahu, s.w.t, cini tewhidu-l uluhijje, priznajuci i prihvatajuci Ga kao Jedinog koji zasluzuje obozavanje (da mu se ibadet cini) i da niko drugi, sem Njega, nije zasluzan ni u kom vidu, time priznaje Allaha, s.w.t., i kao Tvorca i Gospodara svega i da samo Njemu pripadaju sva imena i svojstva savrshenstva, jer istinksi ibadet moze biti samo Gospodaru Savrsenom, a ne nekome ko to nije. Allah mora biti drazi covjeku od svega sto postoji, a ujedno i uzviseniji od svega. /Serhu-l `Aqidetit Tahawijje, str. 79/ Jer, kako se moze obozavati onaj ko nije tvorac stvorenja i ko njima ne upravlja, i kako se moze obozavati onaj ko nije savrsen i potpun?

Iz navedenog se jasno vidi da kelime-i-shehadet (la ilahe illAllah) u sebi sadrze sve vrste tewhida, jer je njeno znacenje vjerovanje u tewhidu-l uluhijje koji u sebi sadrzi i tewhidu-r-rububijje i tewhidu-l esma'i we-s-sifaat.

Zbog toga je ovom vrstom tewhida (tewhidul uluhijje) pocela vjera i njime se i zavrsila; on je forma (zahir) i sustina (batin) vjere i zbog njega su stvorena stvorenja. Allah, s.w.t, kaze:

<<Dzine i ljude sam stvorio da Me obozavaju.>> ( Ad-Dariyat - Oni koji pusu, 56)

Ibn Tejmijje veli: "Po ovoj vrsti tewhida se razlikuju muwehhidi od mushrika - oni koji istinski obozavaju Allaha ,s.w.t., od onih koji zajedno s Njim obozavaju i druge - i zbog njega ce biti nagrada, ili kazna, na ovom i na buducem svijetu, a ko njega ne bude prihvatio, ostace medju musricima." Allah mora biti drazi covjeku od svega sto postoji, a ujedno i uzviseniji od svega. (Vidjeti <<Risaletu-l hasaneti wes sejjie>> u poznatoj zbirci Ibn Tejmijje, pod naslovom <<Medzmu'atur rasail>>, str. 261.)




Radi ove vrste tewhida su poslati poslanici i objavljene knjige. nema nijednog poslanika koji je poslan ljudima a da tewhidu-l uluhijje niije bio temelj i sustina njegovog misionarstva. Allah, s.w.t, kaze:

"Mi smo svakom narodu poslanika poslali. Svi oni su govorili: - Obozavajte samo Allaha, a klonite se kumira!" (An-Nahl - Pcele, 36)

"Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: - Nema Boga osim Mene, zato Mene obozavajte!" ( Al-Anbiya - Vjerovjesnici, 25)

Allah, s.w.t, nas obavjeshtava da su Njegovi poslanici Nuh, Hud, Salih i Su'ajb, svaki od njih, govorili svome narodu: "O, narode moj, samo Allaha obozavajte, vi drugog boga osim Njega nemate!" (El-Mu'minun - Vjernici, 23; Hud - Hud, 61; El-A'raf - Bedemi, 65)