Quote:
josip77 kaže:
bok
želio bih čuti vaše mišljenje,šta bi vi poduzeli da riješite problem poput moga...
naime,otac sam dvoje djece,stariji je drugi razred osnovne škola, razred broji 25 učenika ,jedno djete ima potvrđenu dijagnozu "hiperaktivnog"i naravno maltretira cijeli razred,da malo dobijete viziju kako to izgleda,on nemože u dnevinih par sati sjediti na mjestu pa šeta nekontrolirano po razredu,ometa druge učenike,pa malo "šara" po ploči,..itd između ostalih je agresivan,te se moje djete žalilo da ga često udari ili baci na pod,na šta sam reagirao i razgovarao s ravnateljicom (razmišljao sam da ga prebacim u drugi razred,navodno u svakom ima po jedan" hiper..") o problemu jer mi se djete žali da neželi više ići u školu i bla bla....bio je sastanak između mene i njegovih roditelja koji se ispričavaju i pokušat će nešto poduzeti i bla bla...tek sljedi vrhunac....
za vrijeme školskog sata mali "hiperaktivac" se penje na klupu mog sina i nogom mu razbija nos....ala veselja....i naravno da sam reagirao i prijavio cijeli slučaj policiji,zar ovo nije vrhunac "nasilja" u drugom razredu osnovne škole i šta dalje??evo pitanja?
1.jel ovo javna škola pa puno očekujem?
2.zašto hiperaktivne neskupe u jedan razred pa stave zaštitare oko njih?
3.jel treba patiti 24 učenika zbog jednoga?
4.šta mogu sukladno zakonu učiniti,nemogu mirno gledati ovo?
pozdrav
|
Suosjećam s tobom, a posebno s tvojim djetetom. To što se zbiva zaista je nedopustivo.
No hiperaktivna djeca nisu životinje pa da ih se stavi u kavez s čuvarima. Njihov je poremećaj neugodan za okolinu, no to je i dalje poremećaj koji zahtijeva terapiju. Nažalost, terapije nema, barem ne za većinu koja ne može i ne želi plaćati skupe vježbe i terapije kod privatnika.
U redu je što si prijavio slučaj policiji. No neće se ništa riješiti dok to dijete ne dobije adekvatnu pomoć.
Organiziraj roditelje i školu. Zajedno napišite dopis Gradskom/Županijskom uredu za odgoj i obrazovanje. Tražite:
- pomoćnika u nastavi za to dijete (on je prisutan na nastavi i pod odmorom s učenikom)
- radionice u školi za to dijete i svu ostalu djecu kako bi se naučili nositi s problemom
- tražite da dijete krene na psihološke tretmane u neku zdravstvenu ustanovu (redovito).
Predlažem da to pismo (peticiju) pošaljete na više adresa: školski liječnik, Ministarstvu socijalne skrbi, Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta, Ministarstvu zdravstva, medijima, dječjoj pravobraniteljici.
Nemojte pritom osuđivati dijete - valjda je jasno da ono ne može bolje i da mu je potrebna pomoć psihologa. Kao što zdrava djeca nisu zaslužna što su zdrava, tako ni to dijete nije krivo što ima poremećaj u ponašanju prouzročen hiperaktivnošću.
Tražite da se problem riješi za svu djecu koja imaju slične poteškoće, odnosno da sva djeca koja imaju razvojne i zdravstvene poteškoće dobiju pomoćnika u nastavi te da se zakonom reguliraju posljedice ako roditelj ne odvede dijete liječniku, a škola ih je uputila da to učine. Roditelji su to dužni, no nema posljedica. Sve je tromo, presporo, neučinkovito, s čestim opravdanjem da nema novca.
O tome su govorili i prosvjetari kad su štrajkali jer su sredstva za odgoj i obrazovanje sramotno smanjena, ne samo za plaće učitelja, nego i za takve potrebe.