Pa da. Kastrirala sam ga jer sam se pozalila kako se njegovi cobanski ponasaju prema meni i mojem djetetu. Najveci je bed sto on to stalno pokusava opravdati a uzdrzava ih i ne isplati mu se odvajati. Kad ja velim da cu otici s djecom onda je to najveca nepravda prem njemu... A da kome cu se pozaliti? Njegov je bio prijedlog da zivimo svi zajedno i meni su ljudi izgledali skroz normalni pa sam pristala
Sad on osjeca krivnju i zaljenje pa se sam kastrirao, ja sam mu pomogla jer ne znam izaci na kraj s negativnim emocijama bez da njemu cendram. A radije cendram njemu nego frendici ili mami... I sad.... Dize mu se, ali ne kvalitetno - i onda on obavi svoje za cijele 2 minute sretan i zadovoljan i cudi se kaj sam ja nujna i zdvojna cijeli dan pa mi njegovi idu jos vise na zivce. O, Isuse, bas mi je trebao ovakav zivot nakon jednog razvoda! Sama sam si kriva najvise....
Sent from my GT-S5360 using Tapatalk 2