Quote:
saurs kaže:
Zar nisu originalni četnici neke elitne skupine iz Prvog svjetskog rata koji su bili zaduženi za čišćenje rovova? Tako sam nešto čuo o njima. Kasnije se svatko kitio s tim nazivom.
|
Koliko je meni poznato, stvari ide u par etapa.
Za vrijeme protuturskih ustanaka u 19.stoljeću i nastanka polusamostalne državice Srbije pod ovom zastavom
http://i67.tinypic.com/2mi467k.gif, u Srbiji postaje ustaše, odnosno ustanici.
Ustaše su prvi službeni izraz za ustanike korišten i u BIH za vrijeme krize 1877-1878.
Stoga, i u Srbiji postoje te domaće ustaše..
Nadalje, kada je Srbija dosegla neki stupanj samostalnosti i kada je mogla slati svoje ljude pod oružjem u drugu zemlju, to se počelo zbivati od Ilindenskog ustanka 1903. kada su slavenski i neslaveneski narodi ustali protiv turskog jarma.
Tada je skrojen naziv- komiti.
To je označavalo neregularne dobrovoljce.Riječ vjerojatno dolazi iz latinskog
comitatus (naoružana skupina, grupa).Riječ je možda potekla iz cincarskog naroda koji su sudjelovali u ustanku.
U isto vrijeme počinje se upotrebljavati i naziv četnik od pojma čete.Vjerojatno od srpskih, crnogorskih, makedonskih i bugarskih dobrovoljaca.
Naziv je ustaljen preko posljednjih Protuturskih ratova 1912-1913., zatim 1914-1918. da bi u razdoblju K.Jugoslavije četništvo bilo državnosponzirana organizacija veterana, dobrovoljaca, patriota, orjunaša.U Hrvatskoj je postojao niz četničkih udruženja, poput one u Zagrebu pod nazivom
Četničko udruženje Kralj Petar I Karađorđević.
1941. nastupa nastajanje niz četničkih snaga.
Ono što je preostalo od JKVO-a(Jugoslavenska Kraljevska vojska u Otadžbini) u travnju iste godine kao ostatak regularnih snaga, komandant svih četničkih jedinica u KJ bio je Kosta Pećanac,koji je ubrzo smaknut po nalogu gen.Mihailovića, jer je potpisao kolaboraciju sa Nijemcima.
Dakle, po vojnom planu prije travanjskog pada, JKV je imala borbene resurse Pozadinske fronte, u službenom nazivu.
Oni su se pak nazivali četnička pozadina koja je imala zadatak držanja odstupnice u povlačenju, izvođenja sabotaža i ograničenih napada.
Od 1942. sve učestalije samostalne/polusamostalne četničke komande diljem BIH potpisivale i ugovore sa vladom NDH o zajedničkom napadanju na NOB.
Postoje mnogi dokazi da su četničke snage bile u čistoj kolaboraciji sa talijanskim snagama u borbi protiv NOB, što ih svrstava u kalkulantsku kategoriju ratovanja.
No, rascjep se događa 1943., točnije 1944.
Te godine kralj Petar II (koji je 1943.predložio SOE da se padobranom spusti među snage NOVJ kako bi se pridružio JBT-u) ukazom nalaže da se sve snage JKVO-a imaju staviti pod zapovjedništvo NOVJ-a.
Ovdje otpušteni general Mihailović, iako više nije u službi kralja, odbija prepustiti komandu te nastaje podjela.
Nezavisne grupe Nacionalnog otpora/NGNO-JKVO koje su ostale lojalne kralju prelaze na stranu NOVJ-a.
Ovdje napominjem da se tada odvaja i posljednji dio crnogorskih četničkih korpusa koji formiraju Crnogorsku nacionalnu vojsku(CNS), koju pomaže Vlada NDH unutar HOS-a.
1945. preostale svečetničke snage iz korpusa u povlačenju bivaju opkoljene na Bleiburgu.
Mnogi su uspjeli pobjeći, no većina je zaglavila u obruču OZN-e.
Smaknuti su odreda.
I na koncu dolazi 1991.
Što je tadanji četnik?
Da li je on osvetnik sa Bleiburga?Da li je on post-vojnik generala koji je dobio otkaz?!Da li je kontrarevolucionar i antikomunist?
Da li je srpski rodoljub?Ili je grižnja savjest kolaboracije, zločina ili borbe protiv antisrbizma?Da li je to velikosrpski nacionalist ili raški nacionalist?
Da li je pratitelj domaće tradicije, obrane svoje zemlje?
Na sva ova pitanja teško je postići odgovor..
Dva su točnija u ovom momentu.
Prvi su oni koji su zadržali neku svijest o srpskoj tradiciji, ne priznajući zločine i prihvaćajući borbu protiv komunizma.
Drugi su im sličniji, ali i manje upućeni.
I jedni i drugi, svojim su nastupom u Hrvatskoj pokazali niskost i primitivizam.
Vojnik i rakija?Nedisciplina i neurednost?
Ovo je čisti opis tih protuha i probisvjeta koji su pljačkom i ubojstvima prikazali svoj put.
Četnici su mahom bili slabo pismeni pojedinci, kako rekoh sa krim-dosjeom, skloni kavgi u krčmi, potezanju noža.
Vjerojatno bi se njihovi pradjedovi sramili da su živi.
Četništvo je danas legalno u Srbiji.Kao što je i Ravnogorski četnički pokret(RČP) u BIH.
Uopće se postavlja pitanje; zar je četništvo obrana ili napad?
Zar je to alat velikosrbizma ili otpor okupatoru?
Ovim posljednjim zbivanjima 1991. četništvo je napravilo svinjariju, dovoljnu za rekonstrukciju svojeg postojanja..