Quote:
Egenus kaže:
nažalost (tj. na žalost)
|
Budući da se praviš pametan nad strancima, a ja na JS-u više ne želim pisati (kad već tamo ini sklanjanju
intervju kao
interview-a, što ne bi ni trogodišnje dijete napisalo, i daju si za pravo pametovati), sad ćemo izmijeniti uloge - pa da te poučim:
Mislio je i na žalost i na radost.
Nažalost i nasreću, ispalo je loše.
Palo mi je to na pamet.
Napamet sam naučila pjesmicu.
Na smrt ne želim misliti jer se bojim.
Uplašio me nasmrt.
Primjećuješ razliku?
Ako se mijenja značenje spajanjem, piše se odvojeno. A u tim situacijama to više nisu veze imenice i prijedloga nego - prilozi.
Nažalost i
nasreću čak se i ne moraju smatrati prilozima nego konektorima, ali to već ovisi o kontekstu i o kotekstu. Njihovo odvojeno pisanje u službu konektora ili priloga u nekakvom vezničkom značenju jednako je pisanju recimo
međutim kao
među tim, da analogija bude jasnija.
Jest, prijedložno-imeničke sveze prilično su diskutabilna pojava, ali ne u ovakvim situacijama nego uglavnom vezanih uz drukčije konstrukcije, neke zamjeničke izraze i neke rjeđe imeničke konstrukcije. Ovo je tako valjda od Cipra-Guberina-Krstićeva pravopisa iz ranih četrdesetih prošloga stoljeća - da ne bi bilo da je to nešto novo.