grupa pt je općenito dobra jer ima više "ogledala", no za ulazak u grupu obično treba proći barem jedan dio individualne (tkz. "priprema"), jer nije sve za svakog. a i sam terapeut mora razmišljati kakvu će novu ličnost uvesti u grupu da se ne poremeti njena dinamika i progres, odnosno da se ne razori. a znalo je biti toga...no to ide na dušu terapeutu.
što se psihoanalitičke tiče, ja sam isto hodočastila nekoliko godina ne po kauču, nego kao i rej, na fotelji. i da, samoinicijativno sam zatražila prekid jer sam zaključila kako više nemam tu što raditi. pogađaš? pogriješila sam.... štoviše, na kraju doznajem da je baš 3. godina psihoanalitičke pt "krizna godina" jer se kreće u pravi proces prorađivanja. dakako i dinamika na pt mnogo ovisi o terapeutu, jer ona u trenutku može i treba biti suportivna, jer je to ono što klijent treba.
znam više osobe koje su prošle baš kroz psihoanalitičku pt (otprilike im je trebalo 10 godina), završile je (doduše, mnogi od njih u cilju edukacije) i svi do jednog su mi prijateljski rekli da se na kraju ipak isplati.. tako da ću u dogledno vrijeme ponovo krenuti na pt.
a sve ovo što navodiš u uvodnom postu je materijal za kauč. ne ovaj ovdje na forumu, nego onaj koji te toliko frustrira. to su stvari za proradu i moraš ih otvoriti kod terapeuta. mislim, naravno da ne moraš (mora se jedino umrijeti), ali mislim da bi ti to bilo od velike koristi.
i malo si me na trenutke podsjetio na Demiana (glavnog lika Bucayove knjige "Ispričat ću ti priču") koji se svađa sa svojim terapeutom, odlazi, napušta ga, govori mu koliko je sve glupo i besmisleno...
pročitaj knjigu ako nisi, zanimljivo, zabavno štivo...