Pozdrav svima, vidim da tema baš i nije aktivna, ali svejedno pišem u nadi da će netko imati kakav savjet ili konkretno iskustvo.
Moja curica ima skoro 11 mjeseci, od 9.5 mjeseci idemo kod Polovina na vježbe. Obratili smo im se jer se kod nje sve što se motorike tiče odvijalo jako brzo, a u isto vrijeme nekako šlampavo i učinilo nam se da nijednu vještinu nije usvojila do kraja. Tipa sa 5.5 mjeseci je počela puzati, ali vojnički i vrlo rijetko se podizala u četveronožni položaj, posjedanje iz potrbušnog nije svladala do dolaska kod njih i općenito je bila dosta nestabilna u sjedećem položaju, ako bi se eventualno posjela sama, ostala bi u W sijedu, a s druge strane se sa 6.5 mjeseci počela podizati na noge i to iskorakom uvijek desnom nogicom koju je pri tom lagano i krivila, cijelo vrijeme je miksala stajanje na prstima i normalno stajanje, sa 7.5 mjeseci je već počela hodati uz namještaj, ali na prstima i slično. Dakle, sve nešto kao po kalendaru "napredno", a zapravo nedovoljno dobro.
I doktor i doktorica su bili stava da to kod nje nije ništa dramatično i da bi se ona realno trebala razviti normalno, no da nam to ne mogu garantirati jer postoji određeni postotak djece kao što je ona kod kojih se kasnije dogode problemi u finoj motorici, pogrbljenost i u ekstremnim slučajevima šepavost što nas je prepalo pa smo kroz razgovor s njima odlučili dolaziti na vježbe. Službena dijagnoza nam je
cerebralne poremetnje kretanja (pp paraparetski obrazac) što ukratko znači da je usvojila neke krive obrasce kretanja te da je rizik razvoja poremećaja kod nje veći na nogama.
Idemo na vježbe kod dr. Andree, putujemo svaka 3 tjedna cca. 3 sata u jednom smjeru. Malena napreduje, u dva dana od prvih vježbi je naučila puzati se i posjedati se, međutim, imamo naredbu da joj uopće ne dozvoljavamo stajati što ju izuzetno frustrira i nama je zbog činjenice da i ja i MM radimo, da ju čuvaju bake te da je ona stvarno izuzetno živo i svojeglavo dijete koje jako protestira poprilično nemoguće sprovesti u dijelo te općenito imamo problema sa vježbanjem jer se doslovno sva ukoči i toliko intenzivno plače da rijetko uspijemo spojiti duže od 5 minuta kvalitetnog vježbanja u komadu odnosno pola sata kroz cijeli dan.
Bili smo sada na kontroli za vikend, malena sada ima 10.5 mjeseci i dosta je napredovala, čak i u stajanju i hodanju i otvoreno smo rekli da nismo bili uspješni u tome da uopće ne stoji i da ne vježbamo koliko bi trebali te da nam se čini da je za njen napredak zapravo isključivo zaslužna ona sama te da nam treba pomoć odmah i sada kako da joj korigiramo podizanje na tu nogicu i stajanje da dodatno ne utvrđuje obrazac koji je krivo usvojila, međutim, opet smo poslani doma sa uputama da ne smije stajati i da moramo i dalje vježbati na isti način što mi opet pokušavamo sada sprovesti u dijelo, ali ne čini nam se da smo dovoljno uspješni
Iz onog što sam vidjela, mislim da su Polovine izvrsni stručnjaci, ali instinkt mi govori da onemogućavanje djeteta od skoro 11 mjeseci da stoji i nije najsretnije rješenje i da se možda u našem slučaju nije dovoljno individualno pristupilo našim specifičnim problemima. No strah me i odustati. Zanimaju me vaša osobna iskustva sa Polovinama, posebno ukoliko ste imali sličnu dijagnozu, sa urednim UZV mozga i generalno ne prevelika odstupanja od urednog motoričkog razvoja. Koliko dugo ste bili kod njih, kako vam je išlo vježbanje doma i kojom brzinom ste napredovali? Kako ste generalno zadovoljni? Možete slobodno i u inbox.
Hvala puno svima
