zoki0307 kaže:
Rimskoj Crkvi poklanja 200. 000 sestercija. Zajednica ga je radosno dočekala smatrajući da se radi o pravovjernom kršćaninu. Iluzija njegove pravovjernosti završava 144. godine kada on svoje ideje iznosi pred vjernike. Rimski biskup ga, zaprepašten onime što je čuo, isključuje iz Crkve, te mu vraća 200. 000 sestercija koje im je poklonio.
Marcion je vjerovao da je kršćanska poruka sasvim nova i da nije nastavak ničega od prije. To je za njega značilo da kršćanstvo nema nikakvih korijena u židovstvu, te samim time Stari zavjet nije ni od kakvog značenja za vjernike. Zatim je držao mišljenje da postoje dva boga. Jedan viši, duhovni koji se očitovao kroz Isusa Krista. To je bio bog ljubavi, milosrđa i dobrote. Drugi bog je bio niži, stvoritelj materije. To je onaj koji se objavljuje u Starom zavjetu, on je bio pravedan, ali pravedan u osvetničkom smislu, to je bog Zakona. Prema tome, između tih dvaju bogova nema nikakve veze, posljedično između Jahve židovstva i Boga Isusa Krista nema nikakve poveznice.
On je Crkvi negirao posjedovanje pravoga poklada vjere, zatim joj je negirao posjedovanje točnih apostolskih spisa, naposljetku je krenuo u revidiranje i onih spisa za koje je sam smatrao da su nadahnuti.
sv. Irinej Lyonski, mučenik koji je u svom djelu „Protiv svih hereza“ sustavno iznosio nauk mnogih gnostičkih sljedbi i marcionista te ih pobijao na više razina – biblijskoj, filozofskoj i teološkoj. U više navrata potvrđuje da poznaje brojna gnostička evanđelja pišući: „(…) oni su predstavili brojne apokrife i iskvarena pisma koja su sami sastavili (…)“ (Protiv hereza I, 20, 1). Uslijed bujanja brojnih apokrifnih evanđelja i odbacivanja svih evanđelja, osim Luke, od strane Marciona, jasno potvrđuje već tada čvrsto utemeljeno stanovište Crkve kako su četiri evanđelja ona prava u kojima je na najbolji način sadržan izvještaj Isusova života, nauka i djela. Broj evanđelista brani na biblijskim osnovama povezujući ih sa četiri bića iz viđenja u Ez 1, 6, ali i prema uređenju prirode koja ima četiri strane svijeta, četiri smjera vjetra itd. (Protiv hereza III, 11, 8.).
Tako za taj broj pravovjernih evanđelja, prema njemu, Bog svjedoči na dva načina, preko svoje pisane riječi, ali i preko svoga stvorenja – prirode.
Sv Irinej on je rođen u Maloj Aziji, vjeru je primio od sv. Polikarpa iz Smirne koji je bio učenik sv. Ivana evanđelista (Protiv hereza III, 3, 4.). Zatim je iz Male Azije došao na zapad u Rim, tj. Lyon gdje postaje biskup. On nam tako u svojoj osobi svjedoči o jedinstvu kršćanskog Istoka i Zapada. Svjedoči nam o određenom jedinstvu vjere i Crkve u tom razdoblju. Bilo je sasvim normalno da za biskupa u Galiji (rimski naziv za današnju Francusku) bude izabran netko iz Male Azije. Stoga samo svjedočanstvo kanona kojeg nam donosi ima još veću težinu. Imao je uvid u ono što se smatralo nadahnutim na Istoku i na Zapadu te nam na neki način potvrđuje određeni stupanj konsenzusa i po tom pitanju u većem dijelu Crkve krajem II. st.
|