Quote:
electric_barbarella kaže:
ne kuzim zasto ljudi ne vole maskare??
i zasto svaki dogadjaj iz djetinjstva moraju pretvoriti u neke jebene kvazi traume? 
kao obukli su me u klauna za maskare kad sam bila klinka i sad imam traume
nosila sam haljine s volancekima i cipkama pa sad imam traume
išla sam u cirkus i jela šečernu vunu koja mi je zašla za zub pa sam to čačkala van pola sata i sad od toga imam traume
slusala sam boy bandove pa sad imam traume od....zalizane kose
kriste smiluj se više s tim jebenim traumama
nitko se ne moze sjetiti toga u nekom pozitivnom kontekstu?? svasta |
Nemam traume od maškara, ali ih jednostavno ne volim. Od malena. Ni u vrtić nisam htjela ići namaskirana a u školu pogotovo.
Ne volim inače velika okupljanja i pijančevanja - eto u zadnje vrijeme se sve svodi i na to.
Čitala sam da imaš lijepa iskustva na maškare. Odnosno sjećanja na baku, toplinu kuhinje i krofne. Svaka čast. Drago mi je zbog tebe i ako te to vraća u djetnjistvo go for it
Mene to nikad nije privlačilo a i dan danas je tako. Što ne znači da neću slat svoje dijete u maškare ako bude htjelo. Ali neću ga tjerat da se oblači u nešto što ne želi
Ne volim ni seoske kirvaje, skanje po trambolinu, udaranje čekića pa dobiš medu, ali sam svoje dijete vodila na to jer je bio sretan i cijeli dan je pričao o autićima, vlakiću, dvorcu u kojem skače, šećernoj vuni.
Stvar je u meni
