Sve se svodi na zaradu koja ide nekome.
Božić jedva prođe, Nova godina, pa maškare, fašnik, što li... Evo, čujem na radiju već uveliko najavljuju Valentinovo. Uh, svetac do neba!
Pa će Uskrs, pa što onda???? Uvijek nešto.
Iskreno, gadi mi se.
Brate, slavi što hoćeš, ali kad te siluju da kupuješ, ideš negdje, budeš ovako ili onako obučen ili raspoložen - jadno.
Ako mi dođe, slavit ću svaki petak, ili ponedjeljak, ili 13-ti u mjesecu, ne treba mi neki povod. I proslavit ću kako mi dođe, ne nužno francuskom, odojkom, sarmom, kolačima ili cugom. Jel se samo tako slavi? VIše ne znamo biti veseli bez "poticaja"??