|
Ja se svake godine sve više osvjedočim u to da je boravak nužno zlo i da bi ljudi trebali puštati svoju djecu da se sama brinu o svojim obvezama, doma, uče se odgovornosti i budu malo sami sa sobom.
Naravno, nije moguće u nekim slučajevima (udaljena škola u koju se dijete vozi), ali u 80 posto slučajeva djeca su sasvim sposobna od 11:25 ili 12:15 do 17 biti doma, podgrijati si ručak, napraviti zadaću i čak biti puštena da se s ostalom djecom igraju vani pred zgradom u parku.
Smiješno je da mi danas uz GPS lokatore na mobitelima pametnim satovima, narukvicama, imamo problem sa slobodnom igrom djeteta i puštanem da se nauči brinuti o sebi, a nas su starci bez ičega puštali i u Zagrebu, i Slavoniji, i na moru...
Djeci treba njihova društvena stratifikacija i slobodan prostor da iz tih socijalnih interakcija nešto sami nauče o egoistima, lažljivcima, zlobnicima, zaljube se, nađu zajedničke interese, unutar svoje i bliskih dobnih skupina, bez vodstva i odrasle packe 24 sata dnevno.
|