[shtefy]

buditedobro kaže:

Što se zbilo kad netko nije donio fotku? ...

Ma gle, prvo što ja nemam nikakve namjere dramiti po školi, pozivati učiteljicu na odgovornost, učiti je njen posao i sl. OK, frustrirana sam zbog nečega. Nazovem nekoga, dođem na forum, ispucam se i to je otprilike to. Ne uzimam tvrdnje mog derišta kao pravu i jedinu istinu, kao što ne mislim ni da su prosvjetari uvijek u pravu. Istina je ionako najčešće negdje u sredini, od slučaja do slučaja. Ne očekujem da će uvijek sve biti super pravedno, ne mislim da moje dijete neće povremeno malo "preraditi" situaciju sebi u korist...

Ono što me raspižđuje do ludila je što naša učiteljica nije u stanju nikada nešto naručiti koji dan ranije, nego svaki dan ono što treba za sutra. I tako ja skoro svaki-svaki drugi dan zbog neke sitnarije jurcam po dućanima. A živim u vukojebini od gradića u kojoj se baš i nađe uvijek sve, pa čak ni ono najbanalnije.

Što se tiče testova, morali bi biti ispravljeni točno i svima jednako. U tome imaš potpuno pravo. Ne kažem da je tvoje dijete pogrešno prenijelo informaciju, no događa se da dijete smatra da je zadatak riješilo jednako kao netko drugi, no ipak postoji razlika.

Uh, nisu oni tako daleko stigli... Što se konkretno te priče tiče, stvarno smo svi mi roditelji imali priliku vidjeti neke posebne tretmane prema tom klincu i njegovim roditeljima. I to je već dovelo do nekih drugih malo prenapuhanih situacija u kojima je klinac ispao gotovo pravi drumski razbojnik (a zapravo je samo jedno neprilagođeno dijete koje je napravilo glupost, ali ne iz zloće, nego samo zato što se ne snalazi). Lako je moguće da su drugi klinci isto tako primijetili da ima drugačiji tretman i da su i oni počeli od muhe raditi slona. I fakat mi nije palo na pamet reagirati u školi za tako mutnu situaciju, samo sam htjela savjet kako maloj općenito objasniti da se nepravde događaju, da se nekad tu ne može baš ništa, a da joj to zbog njene pravdaške naravi ne ubije volju za školu koju btw obožava. (A ja sam vrlo sretna zbog toga.)

Profa iz engleskoga ne pušta na WC. Loše.

Teacherica je mlada. Možda se ne snalazi, možda je prenadobudna, možda je u šumi... Ali nije u redu. Nije u redu dovesti dijete u situaciju da se možda upiški pod satom i postane predmet izrugivanja.

Gdje trebaš reagiraj, idi u školu, traži najbolje za svoje dijete. Bez straha se zauzmi za dijete. Što može biti? No ne skači na svaku glupost jer ćeš tada izgubiti svaki kredibilitet. Ako nekomu baš nitko nije dobar, tada se postavlja pitanje je li problem u svim učiteljima ili u njemu.

Na ovo je odgovor gore. Čuj, naravno da me nekad frustrira što je učiteljica komotna i ponaša se kao da su svi roditelji na izvolte. Ja nekad dođem s posla tek predvečer. Nekad dođem normalno, ali moram kasnije nazad do firme. Nekad cijelo poslijepodne ili vikend kod kuće sjedim za laptopom i radim. Dragi ima tako sjebano radno vrijeme da na njega uopće ne računam. Za baku sam presretna što samo drži malu kod sebe dok ja ne dođem kući. Jebaji ga, i mi bi jako voljeli da imamo više slobodnog vremena, ali trenutačno smo sretni što imamo posao. A vjerujem da nismo jedini takvi. Ne bi prosvjetare ubilo malo više razumijevanja za one koji rade drugačijim tempom. I ne, nije mi svatko loš. Još iz moje škole se sjećam nekih zaista prekrasnih prosvjetara i krasnih ljudi. (Klinka mi je još friška u školi - jedino njenu učiteljicu i znam od svih njih.) Zato uvijek i naglašavam da je prosvjeta ista kao i sve druge struke - ima svačega.

Ali fotkanje stvarno ne podnosim. Mrzim ga. Bolesna sam tjedan dana kad se moram uslikati za dokumente. Dobijem grčeve u želucu kad na kojekakovim feštama netko počne škljocati mobitelom, gurati mi kameru u njušku i sl. Netko nešto ne voli, ja stvarno, ali stvarnostvarno mrzim to prokleto fotkanje. Pa gđe me baš s tim nađe, majku mu...