[Dunj@]

gnoza grč. (gnosis, 2. gnoseos -spoznaja, znanje), vrsta mistične, religiozne spoznaje zasnovane na intuiciji.

U kršćanstvu, osobito u u Pavlovim i patrističkim tekstovima, gnoza je stupanj vjere. Prožeta je ljubavlju (->agapa) i teži cjelovitu, jedinstvenu uvidu u otajstvo spasenja.
U gnosticizmu, gnoza je unutarnje duhovno prosvjetljenje, put kojim se čovjek spašava iz tijela i svijeta , vraćajući se tako
u ->pleromu, natkozmički, duhovni zavičaj, ->gnosticizam.

gnosticizam (grč: koji duboko spoznaje),
religijsko-filozofsko učenje koje se temelji na dualizmu, emanacionizmu i gnozi te nekim židovsko kršćanskim sastavnicama.
Javlja se od II. do V. st. na Bliskom istoku, gdje se u kasnoj antici
sreću iranska dualistička učenja, neoplatonizam te židovstvo i kršćanstvo.
Raščlanio se u brojne sekte (oko 70.god.), a glavno mu je središte bila Aleksandrija.

Gnosticizam je zastupao radikalni ->dualizam, nepomisrljivu oprjeku između duha i materije. Kršćanskom i židovskom i židovskom stvaranju svijeta gnosticizam suprostavlja složen lanac emanacije -> eona, koji ide od dobrog Duha i zlog Demijurga do čovjeka i svijeta. Spasenje se postiže ->gnozom, dubokim prosvjetljenjem, kojim se čovjek iz tijela i kozmosa
(->kenoma) vraća u u ->pleromu, duhovni natkozmički zavičaj.

Budući da je po gnosticizmu zlo kozmičke, a ne osobne naravi, odbacuju se etičke norme a slijedi se bilo ->asketizam, kojim se utire put gnozi i duhovnom izbavljenju, bilo ->libertinizam, jer je duh po sebi čist , pa ga nikakvo zemaljsko blato ne može uprljati u osobnim postupcima.

Sljedbenici (gnostici) dijele se u tri stupnja:
->hilici (materijalni) , ->psihici (duševni) i pneumatici (duhovni).
Samo su se pneumatici, putem gnoze, vratili svomu duhovnom prapočelu, pleromi.

U širenju i naučavanju gnosticizam je zatupao ->ezoterizam, pa je razvio obilnu hermetičku literaturu i epigrafiku, osobito u Egiptu. Glavni su predstavnici gnostcizma ->Karpokrat iz Aleksandrije, ->Bazilid iz Sirije i -> Valentin iz Egipta.

Crkveni oci, osobito sv. ->Irenej, suprostvili su se gnosticizmu jer je zastupao emnacionizam, a ne stvaranje svijeta, poricao zbiljkost utjelovljenja pa i smisao pšovijesti i ljudske zajednice u vremenu. Osim toga, gnosticizam je poricao osobnu odgovornost u grijehu i zlu.

Ostavio je traga u nekim kršćanskim antičkim (->marcionizam) i srednjevjekovnim sektama (->begardi ili braća slobodnog duha). Za renesanse i prosvjetiteljstva tragovi gnosticizma sreću se u
->teozofiji i ->antropozofiji. U islamu gnosticizma je utjecao na ->sufizam, ->Druze i ->ismailite.

Upravo ponovo čitam Elaine Pagels:Gnostička evanđelja pa evo što o gnozi i gnosticizmu kaže ovaj Leksikon.