|
Pozdrav i vama, Bobi.
Prilično sam uzbuđena ovom temom, ne djeluje dobro na mene, i ono što ću pisati, oprostite ako bude nesuvislo...
Itekako sam upoznata s ovom temom konkretno. Moj muž je bio u tom jednom transporteru gdje je od njih nekoliko - dvojica preživjelih. Moj muž nije preživio.
Bio je pripadnik 105. brigade, Bjelovarske. Zaboravih imena ovih preživjelih mada sam '91. bila kod njih, pitala, tražila...nitko ništa nije "znao", ljudi su mi se valjda bojali reči istinu i ne krivim ih, a danas i ne želim ih pitati bilo što više. Previše čovjek u životu prođe, previše zdravlja me sve to koštalo i ostavilo traga na meni i nemam snage za dalje. Ipak, evo naleti se na tu temu i ponovo se otvore stare rane. I nemam mira da ne pitam. Ipak.
I da, nemam saznanja da su davali ikakve službene izjave o ovom događaju.
Što se tiče čovjeka koji je, navodno, uzimao lovu da bi otkrio podatke itd., ni ja o tome ne znam ništa. Znam da mu je prezime kao što već spomenuh, Gamauf, ali to možda nije ta osoba o kojoj vi govorite, ne znam..Kad sam tražila svog muža koji se 3,5 mj. vodio među nestalima, taj "gospodin" mi je tvrdio da je živ, da je u logoru u Bućju, pa u Pakračkoj Poljani, pa ne znam ni sama gdje ... čovjek jednostavno zaboravi, ili to podsvijest radi, ili...ne znam što. Uglavnom, nikad tog čovjeka uživo nisam srela niti me je tražio novce (možda sam trebala ponuditi, eto...čovjeku u stresu i onim ludim vremenima ne padnu takve stvari na pamet), s tim sam čovjekom kontaktirala telefonski i obećavao je da je svako malo moj muž na spisku za razmjenu. Koliko nade, Bože moj! I onda....2. mj. 1992. vam dođu na vrata i kažu, našli smo vam muža, mrtvog. Da čovjek poludi. A ne može i ne smije, zbog djeteta.
Da, nudili su i meni kasetu sa snimkom iskapanja, nikad nisam pogledala niti ću. Nemam snage za to.
Samo da još napomenem, kad se sve to zbivalo imah 23 godine, s malim djetetom, u strahu, u brigama za muža na ratištu, u kreditima do grla...ali, da sam barem iole drugačije onda znala razmišljati NIKAD moj muž ne bi završio u ratu, pogotovo ne kao dragovoljac. Slomila bih mu nogu ili ne znam što napravila samo da ne može otići.
Za što?? Za koga??? Toliko puta znam biti ljuta na ovu državu. Fućka mi se (da ne budem vulgarnija) što imamo Hrvatsku, samostalnu. Moje dijete nema oca, ja nemam muža.
Prokleti rat!
|