Bok ljudi
Iako se deklariram kao atopičarka (tema: "atopijski i drugi dermatitisi"
) zapravo sam autoimunašica jer me muče i koljena i probava i sve to zajedno kako i je kod ljudi čiji je imuni sustav "osebujan"
Neću se ni mučiti navoditi točne dijagnoze jer su one zapraf pokušaji liječnika da te klasificiraju po skupinama simptoma da bi dobili ideju kaj s tobom. A simptom je samo simptom, ne? Iako klasična, na simptome usmjerena, medicina dobro dođe kao olakšanje kada me previše izmori sve to, svjesna sam kako je olakšanje samo kratkotrajno i ima svoje nuspojave, pa izbjegavam u širokom luku, Dok sam bila klinka, nitko mojim starcima ni meni nije rekao ništa o holizmu, objasnio razliku između simptoma i uzroka niti upozorio na štetnost protuupalnih lijekova. Kada sam sve to skužila, bila sam dosta ogorčena...postoji velika mogućnost da problema sa zglobovima i općenito imunim sustavom imam zapravo zbog previše kortića, antibiotika i antihistaminika u djetinjstvu. Još mi je gore kada me liječnici zastrašuju crnim djiagnozama što će mi se sve ružno dogoditi ako ne počnem piti lijekove SADA, i što je najgore, u najboljoj namjeri jer su naučili samo tretirati simptom.
Ne mogu dovoljno naglasiti koliko je emocionalno stanje bitno kod autoimunih bolesti. Evo još: "naglas, naglas, naglas"
Ako mi se ostvare naumi, u budućnosti će svaki odjel bilo koje autoimune bolesti imati i svojeg psihologa
No tko zna...
Prehrana, vježbanje i prirodna medicina su jako važni. Ni približno koliko emocionalno stanje, no njih je lakše kontrolirati
Naravno, bitno je i kako ih se primjenjuje. Hrpa ljudi idu terapeutima isto kao i doktorima klasične medicine: ja=pacijent - terapeut=moj spasitelj. Ključan trenutak je kad skužiš kako jedino sam možeš biti svoj izliječitelj, onda sve krene...