[Zitaa]

U ovom tekstu je objašnjeno zašto su ljudi vjerovali i još vjeruju da je žena tada začela po duhu svetom. I sam početak religije.

'' Ako zamislimo život pračovjeka u toj dalekoj prošlosti, razumljivo je da u starijem kamenom dobu ni muškarcima ni ženama nije mogla biti poznata uzročna veza između spolnog čina i začeća. Od koitusa do izostanka menstruacije prođe jedan do dva mjeseca, do javljanja vanjskih znakova trudnoće dva ili tri mjeseca, a do porođaja devet mjeseci. Muškarac zbog toga nije mogao znati da porod ima veze sa spolnim činom i izostankom menstruacije te da i on sudjeluje u začeću i rođenju djeteta. Prevelik je to vremenski razmak, a ne dolazi ni do svakog koitusa do trudnoće.Budući se nije znalo tko je otac djeteta, nije čak postojao ni pojam oca. Nije bilo razloga za stvaranje obitelji, jer je odgoj i zaštitu novorođene djece preuzela majka i s njom čitava zajednica. Novorođenčad nije trebala posebnu brigu i njegu, jer su još mnogo tisuća godina vrlo brzo nakon rođenja bila sposobna za samostalan život. Kako je muškarcu veza između spolnog čina i prođaja bila nepoznata, zacijelo mu je sposobnost žena da rađaju bila neobjašnjiva i nadnaravna, neka čarolija. Čak i danas u nekim urođenickim zajednicama, čiji život donekle odgovara stanju u starijem kamenom dobu, ljudi smatraju da u žene uđe neki duh i stvori dijete. To vjerovanje odgovara početnom stupnju razvoja religije'


U ovom djelu teksta opisuje se utjecaj religije na ženu i njenu naučenu poniznost, od strane religije i muškarca u svrhu nasljedstva.
"Važan dio odnosa muškarca i žene, iako možda ne tako važan kako je vjerovao Freud, čine njihove seksualne veze,ne zna se od kada u čovjeka, za razliku od drugih životinjskih vrsta, nagon za spolnim nagonom postoji tijekom čitave godine, od kad u seksu uživa i osjeća ljubav prema partneru. A kako su žene seksualno potentnije i aktivnije od muškaraca i, ako u tome nisu spriječene, sposobne za bezbroj neprekidnih orgazam, muškarci su da bi kontrolirali začeće djeteta i tako osigurali da njihov nasljednik bude njihova krv, morali žene seksualno ograničiti, pretvorivši ih u trajno nadzirane rođakinje. Uvjerili su ih da su svi za žene zadovoljavajući seksualni položaji neispravni i Bogu mrski. Preporučili su jedino tzv. misionarski položaj, te time smanjili ženama, ali i sebi, uživanje u spolnost i. Zatvorili su ih u kuće, bez kontakta s bilo kim osim najužom rodbinom i spriječili ih u obrazovanju. Na sve moguće načine gušili su njihove potrebe i želje za seksom, ponajviše psihičkom indoktrinacijom o grešnosti seksa izvan braka, pa i u braku ako nema za cilj rađanje djece, negdje i fizički amputacijom klitorisa. U tome im je svesrdno pomagala religija, u zapadnom svijetu osobito kršćanstvo, a na kraju su i žene same u to povjerovale. Rezultat su uskoro bile neinteresatne i dosadne žene. Muškarci su se tako našli u procijepu između vlastite potrebe_-želje za seksom i ideologije o manjoj vrijednosti žene te o grešnosti slobodnog seksa, koju su sami stvorili. Oni se očito grijeha nisu plašili, pa su rješenja potražili u izvanbračnim odnosima: prostituciji i konkurirati s rijetkim ženama koje se nisu dale potpuno indokrinirati seksualnim zabranama te u homoseksualnost,najčešće u pederastiji, homoseksualnom odnosu s dječacima koji su glatkom kožom bili najsličniji ženama. Muškarci su, naravno imali prirodnu potrebu i želju za heteroseksualnim odnosima, što je ženama omogućilo da individualno ipak dohvate više ili manje slobode, koju, međutim, nikad nisu uspjele u to vrijeme iskoristiti da bi ostvarile ravnopravnost svih žena. U početnom patrijarhata homoseksualnost je očigledno, samo iznimno bila genetski uvjetovana, pa se muškarce moralo indokrinirati uvjerenjem da je jedino seks s dječacima prirodan, a da seks sa ženama ne postoji zbog užitka nego isključivo radi rađanja djece"

Šta vi mislite o ovome? U kolikoj mjeri je to zastupljenost još uvijek?