[Zgembo Adislich]

To si vece mirisala na oblutke sa jedne plaze moga djetinstva,
I cemprese uz magistralu davnog Prvog Maja.
Jednog predobrog dana.
Na vreli vjetar sto je puhao s mora,
Donosio miris lavande
I brodeta sa ribarskih brodica.
Upetljala si se u slankasto sjecanje na drugacije vrijeme.
Moje je culo uhvatilo trenutak
I utrpalo ga u biblioteku uspomena.
Smijala si se kada si izasla na svijetlo.
Gledali smo se u oci,
Nekoliko sekundi ili nekoliko minuta.
Bice da je nekoliko sekundi!
Pitala si me jesam li dobro.
"Jesam, naravno da sam dobro!"
Poljubio sam te to uvjek cinim.
Tvoj je miris igrao u mojim nosnicama,
Gurajuci me iz vremena u vrijeme.
"Poison" kazes "Hypotic!"
Na klupi blizu nas neki su djecaci
Gledali zvijezde sto su upravo izasle,
svirali gitaru,
Pjevali
Sto je napisao neko,
Pre samo par godina za nas.
Na drugoj klupi je klosar jeo pitu umacuci je u jogurt.
Vazduh je bio mlak,
Lijepo vece s pocetka jeseni.
Dlanovi su nam se zagrlili,
Povukli smo korake niz ulicu.