[Soul 5]

Ja sam bila kod njegovog učenika u Zg s mamom i sestrom. Bila je teška bolest u pitanju kod mame. Imala je rak. Koliko znam,normalna je pojava na početku da ti se stanje lagano pogorša jer ti otvara auru i počinje čišćenje tako da ti sve "izbija na površinu" a i organizam je u laganom šoku zbog toga. Zato ljudi uglavnom postanu skeptični ako odmah ne dobiju čarobno ozdravljenje.
Ali nakon toga slijedi onaj dio kad sve kreće nabolje.
Mojoj mami nije ništa obećavao samo je obećao da će dati sve od sebe.
Uspio joj je spustiti razinu markera u organizmu i rješiti je boli koja je bila užasna i svakodnevna. Vidno joj se stanje popravilo i bila je sretna i svježa kao nekad. Ona je već bila u odmakloj fazi bolesti tako da se nije moglo puno učiniti ali samo ovo je bilo dovoljno veliko da joj olakša i popravi vrijeme koje je imala da kvalitetnije živi. Kamo sreće da sam prije čula za to i isprobala. Nakon svega vjerujem da je moglo biti drugačije da smo došle puno ranije. Problem zašto alternativa ne može djelovati svom svojom snagom je zato što nam je zadnja na popisu-kad su nam sva vrata zatvorena. Kad su nas već gadno zatrovali tabletama,kojekakvim kemikalijama,kemoterapijama,zračenjima...kad je bolest uzela toliko maha.
Treba krenuti s tim od samog početka. Pa i kad čovjek nije bolestan. Povremeno otići da se pročistiš i napuniš energijom. Zbilja je prekrasan osjećaj. A to je ujedno i preventiva jer do bolesti dolazi kad aura napukne na pojedinim mjestima i tu smo onda najosjetljiviji za napad bolesti.
Kad odlaziš redovito osim što se napuniš energijom oni ti paze na auru.
Jedna poznanica što ima ogromnu količinu bioenergije i što je dolazila kod nas u zadnjim danima mamine bolesti je točno pod rukom osjećala i znala bez da smo joj išta rekli koji organ joj je u kakvom stanju. A znala je i kad će umrijeti.
A moja prijateljica koja se borila s neplodnosti nekoliko godina i imala par operacija,pustih hormona i ko zna čega sve ne,doktori je uništili doslovno-izmasakrirali. Nakon što ju je ona istretirala,ni mjesec dana nakon toga je zatrudnila.
Kod Zdenka smo trebali ići s mamom ali je bilo kasno,tako da ga nisam upoznala. Moram reći da sam bila strašno skeptična kad sam doznala za to i kad sam krenula istražiti to prije nego dovedem mamu. Bila sam teška.
I tip je djelovao prgavo. Do te mjere da mi je došlo da ga pošaljem negdje...Dotukla sam i ja njega,doslovno umorila sumnjičavošću.
Ali čujte,nakon što sam otišla,probala,uvjerila se,atmosfera je bila ugodna,često smo se smijali ko ludi koliko smo se svi opustili. Čak mi je djelovao pomalo šarmantno.
Mislim da postoji dobar razlog zašto su takvi. Sažaljenje čovjeka samo navodi da se osjeća još jadnije,sažaljenje ne potiče čovjeka da se bori i da bude jak.
To izgleda pomalo brutalno ali mislim da s psihološke strane ima svoju svrhu.
I još jedna stvar. Pomoći se može samo onome tko to uistinu želi.
Ako se čovjek ne može prepustiti i otvoriti nema nikakve šanse da na njega utječe.
Na mene i mamu su mogli utjecati,mi smo se opustile i zbilja prepustile. Do sestre njih trojica zajedno nisu uspjela doći. Ona jednostavno nije mogla iznutra to prihvatiti,nepovjerljiva je i preracionalna.
Tako da se iskustva razlikuju od čovjeka do čovjeka,poodmaklosti bolesti (ali to ne mora biti uvjet) i same otvorenosti i razumjevanja čovjeka prema takvom načinu liječenja.
Što se plaćanja tiče,tip na kraju tjedna izađe iz prostorije,mi mu u kuvertama ostavimo na stolu tko koliko može,cijeni ili hoće bez potpisa,tako da je maksimalno fer što se toga tiče.