[LjutiBronxBomber]

De-Kroatizacija uzima jaceg maha u maloj ali jos uvijek ponosnoj zemlji Hrvatskoj. Zadnji napadaj protiv ista hrvatskog pod krinkom "anti-fasizma" dolazilo je od bivseg Ministra Unutarnjih Poslova, Josipa Boljkovca. Citajuci, rijec po rijec, s Manolicevog de-Tudjmanizacija skripta, Boljkovac je dolijevao novo gorivo na vjeciti "anti-fasisticki" plamen. Sesdeset godina poslije, nekada ugledni ministar smatra da je primjereno svojim rijecima otvarati stare rane. Pouzdan i nadajuci da ce mu anti-Hrvatska retorika (apsurd u svakoj normalnoj zemlji) donijeti uspjeh na lokalnim izborima, Boljkovac je odlucio, kako su vec mnogi zadnjih godina, reinterpretirati Hrvatsku povijest. Dok ostala Istocna Europa ide dalje; neke zemlje nadajuci ulazak u EU, neke u NATO, Hrvatska se jos uvijek nalazi u bezdanu titoistickih lazi i demagogije. Hrvati, tvrdi Boljkovac, donosvili su odluke u NOB-u, dok su Srbi vecinom ginuli za "antifasisticki" pokret. Iako je Boljkovac u pravu, u 2005 g., Hrvatska moze bez njegovih rijeci.

Od svih kardinalnih grjeski koje se mogu pronaci u analizama hrvatske politicke povijesti, postoji jedna koja zasjeni ostale. Od uspostave neprirodne i umjetne tvorevine Kraljevine Jugoslavije 1918. g., sve do krvave propasti Titine komunisticke tamnice naroda, povijesnicari, politicari i novinari konzistentno ignoriraju cinjenicu da se je Srpska manjina u Hrvatskoj tradionalno protivila Hrvatskom pravu na neovinost i da je uvijek bila dijametralno suprostavljena Bogom-danim pravima i zeljama Hrvatskog naroda. Odbijajuci uzeti ovu cinjenicu u obzir, bezbroj knjiga, kako novinskih, tako i enciklopedijskih, clanaka je napisano, namjerno ili ne, s intencijom diskredirati legitimno hrvatsko politicko pravo na neovisnost. Srbi u Hrvatskoj, bilo 1918, 1941, 1945 ili 1991., uvijek su se protivili Hrvatskoj drzavnosti. Boljkovac, nastavljajuci s tradicijom, ignorira tu cinjenicu u krucijalnom razdoblju hrvatske zbilje. Orkestrirana revizija Domovinskog rata, pothvat lisen ideologija, za slobodu u kojemu je Predsjednik Franjo Tudjman poveo Hrvate do suverenosti, se nastavlja. Usprskos svemu tome, Hrvatski general, Ante Gotovina, braneci dignitet hrvatskog naroda i njegovu noviju povijest, se ne zeli predati haskom sudu. On podsjeca Hrvate da su oni, njihova zemlja i politicka povijest, oslobodjeni 1995. godine, a ne 1945.g.

Zasto su Boljkovceve rijeci toliko bolne? Hrvati imaju svjeza sjecanja da su potomci Srbo-komunistickih partizana, cvrsto drzeci do tradicije svojih predaka, granatirali, mucili i masakrirali Hrvate u 90-ima. Provodeci svoj veliko-srpski projekat, bilo pod krvavom petokrakom Marsala Tita, ili pod kokardom Kralja Aleksandra, rezultat je uvijek bio isti. Mrtvi Hrvati. Godine 1945., Hrvatska je oslobodjena Nacizma i rigidnog nacionalistickog ustaskog rezima. Nezavisna Drzava Hrvatska, uspostavljena 1941. g., je prestala postojati. Italija, Njemacka, Spanjolska, Madjarska, Austrija, Bugarska, Romania; bezobzira na fasisticke i nacisticke rezime, sacuvale su svoju suvernost. Hrvatska, zahvaljajuci Titinim partizanima, nije bila te srece. Iako je Hrvatska izgubila svoj suverenitet prije vise od osam stotina godina, ona je sacuvala svoju drzavnost kroz svu povijest pod Austro-Ugarima, Turcima i Mlecanima. Njezin povijesno-politicki kontinuitet nikad nije prekinut. I nikada nije prestala postojati kao legalni entitet. Gospodin Boljkovac, kao i njegova anti-hrvatsko krdo, ignorira te cinjenice. Franjo Tudjman je poveo svoj narod do slobode; put koji je obiljezen teskim i neizbjeznim obracunom s anti-hrvatski raspolozenom Srpskom manjinom, koja sluzi Beogradu kao instrument zadnjih 150 godina njegovih imperijalistickih pretenzija i zelja za Velikom Srbijom. Boljkovac, Manolic, Racan i Mesic, zasjenjeni Tudjmanovim zaslugama, mrze Tudjmana. Nece se ni pred kim zaustaviti s namjerom rusiti Tudjmanovu bastinu, sve kad bi to i znacilo unistenje naocitijeg uspjeha - Hrvatska drzava.

Preko rijeke Drine, u Srbiji, monarho-fasisticki cetnicki pokret Drugog Svijetskog Rata je potpuno rehabilitiran izravnim drzavnim pokroviteljstvom cetnickog bala vampira na Ravnoj Gori u slavi i cast, kako su ih nekoc Britanci opisali, bradatoj, lutajucoj i koljackoj bandi. Za vrijeme Domovinskog Rata, hrabri hrvatski borci su se borili protiv i pobjedili - upravo istjerajuci jedno-te-iste barbare, samo-prozvane cetnike, Milosevica, Mladica, Karadzica, Arkana i Seselja. Povijest, kako kazu, se ponavlja. Jer su, potpomognuti zloglasnom Jugoslavenskom Narodnom Armijom, ubili 8.000 hrvatskih civila i okupirali 1/3 Hrvatske. U vrijeme kada Hrvati opet brane svoja nacionalna prava i dostojanstvo, Boljkovceve rijece, ma koliko god bolne bile, upravo nas podsjecaju i potvrdjuju da je Titina Jugoslavija bila srpsko-dominirana tvorevina. U Srbiji cetnici nose brade. U danasnjoj (de-tudjmaniziranoj/de-kroatiziranoj) Hrvatskoj, Boljkovac i njegovi sramotni "anti-fasisti" im daju zilete za brijanje i Titinu crvenu petokraku.