Pogledaj jedan post
Old 14.01.2015., 19:05   #32
[QUOTE=

On topik: san mrtvih osoba je samo prezentacija naših podsvjesnih neproživljenih emocija[/QUOTE]

Ovo i ja mislim,koliko god bih željela da je suprotno.
Jesu mi se par puta desile neke čudne stvari ali bi logika uvijek nadvladala.Previše sam racionalna po tom pitanju.
Toliko mi fale moji...tako me nekada uhvati tuga za njima i onda plačem kao kišna godina,plačem,pričam na glas,vičem da me čuju iako znam da ih nema.
I znam da zvučim kao totalna luđakinja dok ovo pišem ali jednostavno se ne mogu pomiriti da ih nema.I da me ne čuju i ne vide.
I upravo sam nakon jedne takve ,seanse' sanjala njih dvoje kako stoje u kuhinji a ja trčim iz spavaće sobe jer znam da su mi došli ispuniti tu moju želju da ih još jednom zagrlim.
(znam da su umrli,u snu sam uvijek toga svjesna,da ih više nema.Problem mi predstavlja stvarnost gdje to nikako da prihvatim )

I tako,trčim i prvo grlim tatu pa baku i osjećaj je bio tako stvaran,tata me je jako stisnuo i nježno poljubio kao i uvijek a baka je bila sva tanka i krhka kakva je i za života bila.
I tako sam bila sretna u tom trenutku i znam da odmah moram otići jer se ne mogu zadržavati i odlazim,sretna,sretna i smirena.
I to je to.
Da li mislim da su me oni stvarno posjetili?Ne.Samo mi moja podsvijest pokušava olakšati to što se nismo oprostili.
To je samo moje mišljenje iako bih voljela da nisam u pravu.
__________________
Savjest i kukavičluk,ista su stvar.Samo što savjest ljepše zvuči.
Rippersenzibilna is offline  
Odgovori s citatom