[wand_1]

mirandola kaže:

Naravno da je svako opojmljivanje problematično. Treba se uzeti kako se i misli pod određenim pojmom koji su uvijek problematični, a ne smišljaju se novi, radi apologetskih namjera.

Redefiniraj kako god hoćeš pojmove i opet ćeš naići na logički paradoks.

Možda se može reći kako Bog sve unaprijed zna zato što su "u njemu" sadržane sve mogućnosti bivanja (epistemologija i ontologija ujedinjene).

Naravno da se to može reći. Međutim, termin 'slobodna volja' nužno podrazumijeva apsolutnu neizvjesnost.

Poanta slobodne volje je da možeš reći 'ne, ja neću tako kako je božja volja, nego po svom', ali nažalost, kako bog zna sve, tada zna i za taj tvoj izbor, pa on ni na koji način nije slobodan, nego unaprijed određen i izvjestan u božjem umu.

S druge strane, ako hoćeš ostati u samim pojmovima, u drugačijoj tradiciji, može se govoriti kako Božje znanje nije na način uvjetovanja slobode. Čini mi se, ukoliko se misaono čovjek uživi u ono što bi bilo znanje budućnosti i sloboda, može se vidjeti kako to nisu nužno vezane stvari.

Svakako možemo reći kako Bog nije 'kriv' za naše izbore, ali ako ih on zna, tada su oni izvjesni, sloboda je prividna.

Ako su ti izbori unaprijed (Bogu) poznati, onda su oni i određeni.

Ako su određeni i prije nego što ih čovjek 'bira', tada ih je netko odredio i prije nego su odabrani.

To opet može biti jedino Bog, jer je on nužno omipotentan.

Pomoć ilustracija:

To ti meni ne treba.

iako Vakula zna kakvo će vrijeme biti (pretpostavimo da je uvijek točan), to ne znači da je on uvjetovao vrijeme da bude takvo (razdvojena epistemologija i ontologija).

U tvom primjeru ključno je da nitko ne može zaista birati (ili uvjetovati) kakvo će vrijeme sutra biti i pri tom, ajmo tako reći, iznenaditi Boga, jer je on nužno omnscijentan.

Vrijeme je unaprijed odeđeno kao činjenica, jer je unaprijed i poznato, baš kao i naše akcije u tom logičkom okviru.

Zhupo kaže:

Lijepo objašnjeno @mirandola

Lijepo, ali ne i točno i logički dosljedno. Ne treba pokušavati stvoriti privid da je vjerovanje u Boga logično.

Vjera, na kraju krajeva, isključujuje provjeravanje, pa ne znam u čemu je problem.

'Blago onima koji ne vidješe, a vjeruju'.

Dakle, može biti da teistički Bog postoji, međutim, njegovo postojanje je prepuno logičkih paradoksa.

Savršenstvo jest problem iz razloga što mi, ovako ograničeni shvaćanjem i znanjem, niti ne možemo znati što je zaista savršenstvo, pa samim time možemo samo nagađati i što je savršeno pravedno i milosrdno.

Ovje se radi o ograničenju logikom, a ne znanjem. Ograničenje logikom je malo teži 'prekršaj'.

Recimo da mi ti tvrdiš da postoji veliki trokut od kozmičkih struna preko cijelog Svemira. To je ograničenje znanjem, ne možemo to provjeriti, ali je logički moguće.

A kad mi ti tvrdiš da postoji okrugli trokut, to je teži problem, jer je definicija trokuta da ima tri kuta, pa ne može biti okrugao.

Ili da ja tebe pitam može li Bog stvoriti tako težak kamen da ga sam ne može podići ?

Što se tiče logike i razuma meni se čini logičnijim da Bog postoji negoli ja osobno

Pitanje je kakav Bog. Ako se radi o teističkom Bogu iz poznatih monoteističkih religija, on možda i može postojati, ali je izrazito nelogičan.

Kao okrugli trokut.