ma koja stvarnost
stvarnost je da za 10 godina ni ti sam nećeš znati da si danas razbijao glavu nekim problemom, da za 100 godina nitko neće znati da si ti uopće znao za taj problem a za 200 će o tebi ostati tek ime. na nadgrobnom spomeniku u većini slučajeva.
slažem se sa starim. pitanje je samo kako održavati razinu opuštenosti. vjerujem da se može znati kako stvari stoje a ipak ne šiziti zbog toga.
leptiriću ja mislim da si ti sad, u odmicanju od tog deprimirajućeg posla (kao opuštanju od stresa), malo anksiozna i da pažnju trebaš usmjeriti na opuštanje i tijela i živaca i da ćeš vrlo brzo postići ravnotežu.