[sal_mirabilis]

Dok sam bio mlad, ovdje se kreacioniste i slična bića baniralo istom kad bi se pojavili, teme bi im se zaključale, a ključevi bacili u najbližu crnu rupu. Što se dogodilo u međuvremenu?

Što se pristupa tiče, pokretač teme krenuo je u običajnom stilu kreacionistâ: pročita par naslovâ, skupi par stručnih termina, napiše par jednadžbi i onda iz toga što sve skupa ne razumije zaključi da koncepti ne valjaju. U argumente nema puno smisla ulaziti jer će smisliti nove, jednako promašene (zainteresirani za pristup neka potraže lik i djelo Milana Perkovca), ali zato krcate stručnim terminima i obiljem rečenica i referenci u koje treba uložiti sate i sate e kako bi ih se prokljuvilo.

Što se same teme tiče, stvar je trivijalna: ide se mutaciju po mutaciju, a to što je kombinatorijalni prostor ogroman samo znači da život/evolucija ima fantastične mogućnosti samopodešavanja. Isto je tako ogroman kombinatorijalni prostor načinâ na koji se molekule mogu posložiti u komad krutine, a opet su kristali fantastično pravilne građe. U oba slučaja postoji nekakav izbor toga što će se dogoditi u svakom koraku. Kod kristala prolaze samo određeni načini na koje će se molekule povezati s idućima, a sve ostalo znači da će se molekula otkinuti i otići, i tako dok ne upadne na pravi način. Kod evolucije postoji stalna povratna veza živog sustava i njegove okoline.
Ako mutacija donese kakvu prednost, njezini će se nosioci množiti brže ili pogibati sporije. Ako nosi štetu, množit će se manje, ako uopće, a umirati prije. No, postoji i siva zona - mutacije koje ne znače ništa posebno. One su golema većina svih mutacija koje se dogode i daleko su bitnije nego što se čini jer proširuju dostupan kombinatorijalni prostor. Naime, za mnoge evolucijske korake neće biti dovoljna jedna mutacija, nego više njih. Takovo nešto postaje sve nevjerojatnije, kako raste broj potrebnih mutacija. Međutim, kako već rekoh, mutacije se obično događaju jedna po jedna. To znači da je za velike evolucijske korake dovoljno da se prvo dogode one mutacije koje svojim nositeljima ne znače veliku štetu. Mali dio potomaka bićâ koja imaju gotovo sve što im treba za novi evolucijski iskorak imat će i tu preostalu mutaciju i započeti neku revoluciju, bila ona disanje zraka, gledanje ili spolno razmnožavanje. Dakle, iako se veliki koraci u evoluciji događaju razmjerno naglo, njihovi se temelji grade kroz milijune generacija, često savršeno neprimjetno.

Usput budi rečeno, nisam biolog, nego kemičar, ali bavim se kemijom sustavâ, tako da su mi temelji evolucije negdje između posla i hobija.