Quote:
Prokhorov kaže:
Ali mi smo individue. Vjerovatno smo samo zbir atoma, biološka lutka. Ljudi misle da su posebni samo zato što mogu razmišljati i imaju osjećaj jastva. Kad netko doživi nesreću i ima tešku ozljedu biomase mozga, on više nema osjećaj za jastvo. Što to govori? Ali opet, možda logika griješi, tko zna.
Slobodna volja - ne postoji. Sve ima utjecaja na naše razmišljanje. Religija, odgoj, otac, majka, kolega sa faksa, kolega sa posla, okolnosti, vremenska prognoza... ovisni smo o informacijama. Ovisni smo jedni o drugima. Bio je slučaj djevojčice koja je odgojena sa majmunima - ponašala se kao majmun. Nije iskoristila svoj biološki potencijal da dosegne visoko intelektualnu razinu. S kim si takav si, nema faktičke slobode.
|
Ja vjerujem da je u svakome od nas jedno vječno, skriveno Ja koje nas pokreće. Jung je to nazvao Sebstvom. Možemo reći da je to Bog u nama.
Vjerujem da je to ono tko mi uistinu jesmo mada to nema veze s našom ljudskosti i čovještvom, osim što prosijava kroz sve, pa tako i kroz našu ljudsku ličnost.
To nešto je slobodno, samo onaj uvjetovani dio nas uglavnom nije svjestan ni toga "nečega" a još manje njegove "slobode". Svjesni smo samo nejasne težnje za slobodom i toga da nas ponekad ta težnja tjera na nejasne i neobjašnjive stvari koje su u opreci sa svim onim čemu su nas učili, ponekad čak i u opreci s našim navodnim najboljim interesima te samim nagonom za (fizičkim) preživljavanjem.
"Osjećaj za jastvo" s tim nečim nema veze, pošto je jastvo (u smislu ega) tek privremena konstrukcija sastavljena od svega od čega se čovjek već sastoji ....